Čovjek je u Irskoj tek mjesec dana. Prve dvije godine su u pravilu najteže, a što te više toga vuče nazad, lakše je slomiti se. Čovjek kaže da ima 14 godina staža, dakle već je dobno poodmakao od mojih 26, te je rizik prelamanja odluke nešto manji, ali sjetit će me se kad-tad.
Ak si ženu i djecu odveo sa sobom, sumnjam da ćeš se ikad vratiti.
U Njemačkoj svaki veći grad pati od istih sindroma. Stan/smještaj je nemoguće naći bez osobnog posjeta i uvida ugovora o poslu/izvadak primanja. Puno se podruma i potkrovlja zbrda-zdola preuređivalo da bi se trpali ljudi unutra kako bi se zaradilo minimalno 600€ mjesečno bez namještaja. Osobno sam živio u podrumu u Stuttgart-Zuffenhausenu za tih 600€ mjesečno, a to je sve bilo, samo ne stan za živjeti. Ali ko studentu na praksi to sam nekako još provario. Da nije bilo veza i poznanstava sa strane žene, ne bih niti to dobio, blažene bile bosanske veze, te bih najvjerojatnije morao kod nekoga prespavati, baš poput airbnb-a.
Satirično-zajedljiva retrospekcija na cijenu avionske karte i usporedbu s RyanAirom i DB-om je samo uvid kako je lako zamaskirati si da odlaziš iz zemlje velikog potencijala ali malog učinka i da si to učinio jer u HR ne možeš napraviti nešto.
Takav stav ima ili je imao svatko tko je otišao, međutim, kad si čovjek stavi zorno na papir i kad to preračuna u potrošene živce tj. kad si predoči to kao svoje zdravlje i boljitak, jasno je da će svatko mentalno zdrav zbrojiti dva i dva i shvatiti zašto je "lako" otići.
A ljudi su ko struja: linijom manjeg otpora.
Citiraj:
Autor Drvoje
Meni je drago i želim im iskreno svu sriću, ža mi jedino može bit šta je trenutno ne mogu zatvorit kredit i odyebat odavde -.-
|
Sa svima kojima sam se susretao dosad, prijatelji, rodbina, poznanici, pa evo i forumaši, uvijek imaju "želju i volju" te uzrečicu "e da nema ____, lako bih ja otišao". Naprasito i eksplicitno mogu reći da je upravo problem u tome da se bježi od stvarnosti.
Ljudi su u HR digli kredit, kupili auto, dobili dijete, žena/muž/ostatak obitelji gunđaju protiv toga da se ode od njih unatoč tome što se vide jednom u dva mjeseca.
Lakše se skrivati iza takvih kulisa i temelja od dobro postavljenih kocki stiropora. Al i dalje su to kulise i stiropor: stoje na mjestu i lijepo izgledaju, ali malo vjetra i ode sve.
Ono što želim reći, konkretno u tvom slučaju jest, da ako si tehničke struke, SSS ili više, taj kredit ćeš otplatiti u trećinu vremena uz normalno življenje i plaćanje najma ili čak i rate vlastitog stana za sebe i familiju, pri čemu ti žena ne mora uopće raditi.
Van se ne isplati ići ako se ima riješeno stambeno pitanje, drugim riječima, ako je netko naslijedio ili na bilo koji drugi način upisao vlasništvo na kuću ili stan. Nekretnine koštaju znatno više, ali opet manje proporcionalno od rasta primanja, tako da se lakše ovdje kupi nekretnina nego kod nas s ekvivalentnom "titulom".
Ako ti se stvarno ide, a jedina zapreka je kredit, baci na papir, podvuci crtu i finalno odluči jer ostaviti ideju da ti pozadi glave kopka i priča ti za 10 godina "a zašto nisi otišo kad si još mogo" ti je psihička propast.
Citiraj:
Autor JozicA
Bio sam u Njemackoj skoro godinu dana, radio vise poslova i nikako da mi sjedne ta Njemacka, nije u eurima sve. Cim se ukazala prilika vratio sam se kuci. Vidim poznanici, familija, odlazi i dana danas, pozelim im sretan put. Ali ne, hvala ljepa, nikad vise.
|
U godinu dana si prelomio i to samo potvrđuje uzorak koji je odavno primjećen prilikom "odlaska u Švabiju".
Čim si radio više poslova znači da se ili nisi snašao kako treba, upao u krive firme ili radio poslove ekvivalentne baušteli. Jasno je da si s takvim poslom mogao uštediti i da je para bilo, pogotovo ako si živio drakonskim životom. Međutim, većina se vrlo brzo (nakon tog break-in perioda) prilagodi "višem standardu" i počne ekvivalentno više trošiti, kupe dva auta, žive od plaće do plaće i češljaju se da se to tak treba živjeti jer je ovdje standard veći, pa kao zašto ne.
Al nije za svakoga otići od familije. Osobno bih odavno bio natrag u RH da sam kao renesis otišao sam, izjedalo bi me doći kući u prazan stan. Je, para je dobra, ali ne toliko dobra.
Ako si nađeš zanimaciju za slobodno vrijeme, ako je posao što bi se reklo "dreamjob" tj. da te drži zaokupiranim i da ne gledaš na sat kad moraš kući, onda se da vani fino živjeti.
Citiraj:
Autor JozicA
Nije sretan tko puno ima, nego onaj tko malo treba.
|
U potpunosti vrijedi ovo gore. Oni koji žive od plaće do plaće u HR i pri tome uživaju nepotreban "luksuz" će imati iste probleme i ovdje. Samo će "luksuz" biti bez navodnika.