Ne znam zašto se nečije iskustvo mora uzimati kao jedino relevantno i pravo.
Ima nas različitih, nekima fale prijatelji i rodbina, neki nisu sigurni u sebe i svoj jezik, nekima se teško priviknuti na novu sredinu. Možda nisu došli na siguran posao, možda su prihvatili prvi na koji su naletili.
Ima toliko mogućnosti, da ne možeš reći to je tako i gotovo.
Imam prijatelje i poznanike, znam kakvi su i kakvih su sposobnosti. Oni samostalniji su se snašli odmah i super im je, mamine maze i obiteljski tipovi nisu sretni.
Evo još jedan primjer. Frendica je otišla u London. Sad je već drugu godinu tamo i ima stalan posao. U te 2 godine se samo seli dalje i dalje od centra Londona. Trenutno je negdje u Berkshireu i putuje svaki dan u London. Sad je to već oko 80 km od Londona i još uvijek je omjer prihoda i rashoda takav da može preživjeti, ali mora raditi prekovremeno da bi opstala.