Znam da bubam ali da je na zapadu tako dobro ljudi ne bi morali raditi do 67. godine života. S posla u grob osim ako te ne mazi sreća sa dobrim zdravljem ili fenomenalni geni. Znči novaca nikada dosta osim ako nisi u onih 1% svjetskog stanovništva koji drže više nego 99% svjetskog stanovništva. Srednja klasa postaje urbana legenda, pod time se misli na posao od 07-15 pa nakon toga isključiš telefon "iz zida" ako tako želiš, srećom ja sam to mogao sve do nedavno, trenutno se sve više približavam zapadu i posao me ko govno prati kući.
Inače radim od 18. i nemam prekida ni dana, znači 23 godine staža i jedini prekid je bio zbog guljenja vojske. Imao sam prilike 2000. zapaliti baš u Irsku i jako sam se trgao sa odlukom, bio sam nemiran mjesecima dok nisam prelomio i zaboraviti na takvu ideju. Danas ne žalim ni 1%. Zarađivao sam puno manje ali život na svom gruntu, u svom Zagrebu ne može zamijeniti ništa uz vlastitu obitelj, najuužu i onu širu. Proputovao sam turistički nešto europe i svuda je lijepo ali doma je daleko najljepše, hebo novce. Ali to sam samo ja i moje životne prilike. Netko drugi razmišlja skroz drugačije, i slažem se da treba živjeti u skladu sa svojim mogućnostima pa prema njima i prilagoditi vlastite želje, ali za taj nivo svijesti potrebno je životno iskustvo. Netko ga spozna prije netko kasnije.
Naravno moguće je da skroz promijenim mišljenje ako mi se npr. poslovno okruženje drastično promjeni i da se lupim u glavu što 2000. nisam otišao
. Na žalost radni vijek je užasno dugačak a život pre kratak.