gle, sistem izbacivanja proizvoda koji zahtijevaju promjenu ostatka konfiguracije više nije isti kao prije.
nekada: R&D šljaka, napravi da nova tehnologija radi i da su joj teoretske mogućnosti iznad postojeće. onda R&D radi još godinu-dvije da bi usavršili cijelu stvar tako da je dovoljno jeftina za proizvodnju i istovremeno šiša staru tehnologiju koju dolazi zamijeniti. onda se proizvod izbaci na tržište.
danas: R&D šljaka, napravi da stvar radi i da su joj teoretske mogućnosti iznad postojeće tehnologije. e, onda to dotjeraju tako da po performansama stvar bude negdje u rangu postojeće tehnologije i cijena proizvodnje prihvatljiva, i proizvod ide na tržište. onda počinje masovna proizvodnja jer se polako cijela teh. širi i na kraju padnu i cijene i sve dođe u normalu.
prednost današnjeg načina (dakle, DDR, DDR2, DD3 tehnologija) je smanjenje troškova R&D-a, jer proizvod u ranijoj fazi izlazi na tržište, tako da nema "hladnog pogona". i cijeli projekt ranije počinje otplaćivati svoje troškove razvoja, tako da je rizik razvoja nešto manji nego sa "starim načinom". btw, "stari" i "novi" način su samo u našim glavama, jer iz nekog razloga očekujemo da će svaka nova tehnologija u startu razvaljivati staru. ali se zapravo "stari" način uvijek koristi, a marketingaši to onda fino sve uvaljaju napaljenim brijačima koji nemaju pojma kaj i zakaj kupuju, samo im je glavno da imaju najveći konpjuktor na kvartu. sjetimo se MegaHertzegovine