Kad nam je otišao prvi zajednički mačak, supruga i ja smo bili neutješni. Mislili smo da nikada više ne želimo imati ljubimca. 5 dana nakon toga, uz cestu smo, u kutiji za čaše našli 5 malih mačića, niti 2 tjedna starosti. Odveli odmah vetu da ih potretira, jedna od njih je jedva preživjela, kupili smo mačje mlijeko, uskoro uhvatili ritam
hranjenja. Uskoro je naš stan, nakon žalosti za Zvonkom, bio ispunjen s puno veselja. Sretno smo ih sve udomili osim jednog koji je ostao naš slijedeći ljubimac za cijeli njegov život.
Supruga mi je rekla da misli da to nije slučajno da smo našli kutiju od čaša s malim gremlinima, bilo kako bilo, mi smo imali još ljubimaca. Najbolji lijek za tugu nakon odlaska ljubimca je pomaganje potrebitoj životinji ili udomljavanje iz skloništa. To je lekcija koju smo supruga i ja naučili i ponavljali. Nadam se da će naše iskustvo nekome biti korisno.