[Razer]

4. dio - Overclocking AMD-ovih AM2 procesora
by Vuco

Overclockiranje računala

Da bi znali kako nešta podignuti iznad tvorničkih taktova, mora se znati barem malo kako nešta radi.

Procesor

Takt procesora se dobije tako da se pomnoži takt sabirnice [Front side bus kod Intela i starijih platformi AMD-a koje nisu imale integrirani memorijski kontroler; kod AMD-a sa IMC-om (Integrated Memory Controller) to se preimenovalo u HTT] sa množiteljem procesora.

Takt procesora= FSB (HTT) x CPU množitelj

Podizanjem/spuštanjem jedne ili obje opcije, mjenjamo takt procesora (na više ili na niže). Danas na novijim procesorima su većinom množitelji procesora zaključani na određenu vrijednost i mogu se micati samo na niže vrijednosti (samo se na inžinjerskim primjercima AMD-ovih i Intelovih procesora (ES – Engineering sample) i AMD-ovi na AM2 platformi sa prefiksom „Black Edition“ mogu mjenjati množitelji na više i na niže). Visoki množitelj je dobar jer se ne mora visoko dizati FSB/HTT pa se i matična manje opterećuje prilikom podizanja taktova.

Memorija

Takt memorije je usko vezan za FSB/HTT. U većini današnjih ploča (samo su noviji chipseti za Intelove procesore od Nvidie iznimka) memorija je vezana za FSB/HTT preko određenog omjera. Omjer znači da kada se jedna karakteristika mjenja, da se i druga koja sudjeluje u tom omjeru također mjenja. Što to konkretno znači kod računala ?
Dizanje FSB/HTT-a uzrokuje i dizanje frekvencije memorije (kao što rekoh, osim ako se na novijim chipsetima za Intel ne omogući da se memorija potpuno samostalno određuje, tj. da nije u ama baš nikakvoj vezi sa FSB-om; pogledajte Swarm Dude-ov dio vodiča).

Omjer su razni, od 1:1, 2:3, 4:5, 1:2 i ovisi o mogućnostima BIOS-a i northbridgea kod Intela, dok su kod AMD-a čvrsto određeni (jer ima IMC, ima samo 4 djelitelja) samim procesorom (arhitekturom). Mjenjajući omjer dok nam je sabirnica na tvorničkim postavkama mjenjamo samo takt memorije (što znači da memoriji možemo podignuti takt samo sa djeliteljima ako je ona sama u mogućnosti podnijeti taj novi takt).

Kako prepoznati koja je opcija u BIOS-u diktira mem. djelitelj ? Najčešće su nam ponuđene opcije koje izgledaju slične ovoma:

DDR 200/266/333/400/433 (ili na starijim platformama i BIOS-ima su bile vrijednosti 100/133/166/200/216 što su zapravo upola umanjenje vrijednosti ovih prije)
Ili pak
DDR2 400/533/667/800/1066
Ili će biti samo omjeri:
1:1 / 2:3 / 4:5 / 1:2

Naravno, najčešće će biti i opcija AUTO ako želimo da djelitelj određuje sama ploča. Ako Vam je takva opcija zasivljena, sigurno ćete morati negdje staviti prvo da manualno sami određujete djelitelj memorije (ili općenito postavke memorije). Neke matične imaju u BIOS-u ugrađen kalkulator takta memorije ovisno o FSB/HTT-u i samom djelitelju te će Vam takav BIOS uvelike olakšati jer nećete morati računati sami ili preko nekog programa koliki će Vam biti takt memorije sa tim i tim postavkama (sam BIOS će već imati napisane točno vrijednosti).

Ako nemate takav BIOS, onda skinite program kojim ćete u Windowsima prije mjenjanja postavki u BIOS-u, moći provjeriti koliki će Vam biti takt memorije sa određenim postavkama. Za sljedeće platforme to su:

Soc. 939 – A64 MemFreq, A64Info
Soc. AM2 – AM2tools

Iskusni OC-eri također znaju da neće OC biti jednak sa svakim djeliteljem, te se početnici tu dosta nerviraju. Jednostavno trebao isprobavati i vidjeti sa kojim radi odlično, a kojim ne.

Matična ploča

Podizanjem takta sabirnice kako bi podigli samu brzinu procesora dovodi matičnu ploču do toga da ista radi preko tvorničkih postavki. Kod Intela maksimalni FSB dosta ovisi o ploči, BIOS-u iste te naponima koje je matična spremna za dati, a također i procesoru koji se koristi, jer niti jedan procesor nije isti drugome.

Eto, sad sve znate i spremni ste OC-ati svaku platformu danas dostupnu. Najteže je naći te 3-4 opcije u BIOS-u (koje će početnik i samo koristiti). Naravno, što je napredniji overkloker, to će on više opcija mjenjati te se time sam postupak uvelike komplicira (jer se ubacuju u sam proces razni naponi, latencije memorije i raznorazne druge opcije).

Važno je napomenuti – naponi na bilo ćemu se povisuju samo kada je sustav nestabilan, a ne želimo smanjiti OC ili pak želimo još dodatno povisiti taktove (sustav je stabilan, ali nismo zadovoljni sa performansama sustava i želimo dalje podizati taktove). Također, nikada napone (biločega) ne ostavljati na postavci ''AUTO'' u BIOS-u jer često početnici nisu svjesni koliki je stvarni napon i može završiti veoma pogubno za komponente. Ostavite napone na najnižim vrijednostima, a da to nije „AUTO“ i krenite polagano podizati taktove i testirati stabilnost.

Prilikom OC-anja, važno je osigurati da nam PCI, AGP i/ili PCI-E sabirnice rade na tvorničkim postavkama, što za PCI iznosi 33Mhz, AGP 66Mhz, a za najnoviji PCI-E 100Mhz. Ploče koje nemaju AGP ili pak ako je starija ploča koja ima AGP, a nema PCI-E, neće imati tu postavku.

Uglavnom, imat ćete opciju u BIOS-u da postavite PCI na 33Mhz (na novijim pločama viđao rijetko, ali nađe se u pokojem BIOS-u) ili PCI-E na 100Mhz (na svakoj iole OC-erskoj ploči postoji ta opcija) i time ste zaključali te sabirnice.

Napomena: Neke ploče će imati za porihtati samo PCI-E sabirnicu, neke samo PCI, neke samo AGP, a neke PCI + PCI-E ili PCI + AGP. Ako imate postavki za više sabirnica, onda sve postavite na tvorničke vrijednosti (PCI na 33Mhz, AGP na 66Mhz, PCI-E na 100Mhz). Ako pak imate u BIOS-u samo jednu od tih i postavite tu jedinu opciju na tvorničku vrijednost (npr. na većini današnjih ploča sa PCI-E sabirnicom postoji samo ta opcija), onda ste automatski zaključali i preostale moguće.

Overclockiranje AM2 platforme

Smatram da je OC-anje AM2 platforme puno lakše negoli primjerice najnovijeg Intelovog procesora iz Conroe porodice. Zašto ? Jer se ne mora toliko paziti na napone NB-a i SB-a te time se potraga za faktorom koji ograničava OC skraćuje, a vrijeme potrebno za dobivanje stabilnog OC-a također skraćuje.

Na što paziti kod OC-anja AM2 platforme? Prvo, na takt HTT-a, takt HT Linka, frekvenciju memorije te na latencije memorije. O latencijama memorije u ovom članku neću pričati previše, već samo da je bolje što je latencija niža, al opet se mora paziti i na napon koji dajemo memoriji za određene latencije. Glupo je forsirati latencije i/ili takt memorije (a prema tome i napon dizati u nebesa) kod arhitekture koja ne profitira od toga (soc. 939 platforma).

Da opet napomenem, PCI-E lockajte na 100Mhz (iako ako ste napredni OC-er, ćete vjerojatno u pokušaju da namaknete još pokoji Mhz na HTT-u podići taj PCI-E preko 100Mhz) te poisključujte Cool & Quiet (možda i nije potrebno, ali je preporučljivo).

Maksimalni HTT dosta ovisi o BIOS-u matične ploče i chipsetu koji dotična posjeduje (u slučaju Nvidijinih chipset, više ovisi o BIOS-u jer u 90% slučajeva on koči daljnje podizanje HTT-a). Napon chipseta (northbridge-a) ćete rijetko ići podizati jer je tvornički najčešće dovoljan za preko 300Mhz (na starim NF4 chipsetima se morao podizati tek iznad ~350Mhz, primjera radi). Napon southbridge-a najčešće nećete imati kao opciju u BIOS-u i stvarno ćete podizati njenu vrijednost u rijetkim slučajevima (a to je najčešće kada idete tu opciju isprobati kao zadnju mogućnost, ali u 99% slučajeva to nećete mjenjati niti će Vam viši napon na SB-u donijeti viši HTT).

Također, već kod prvih primjeraka AM2 procesora i matičnih ploča, vidjelo se da matična neće sa svakim memorijskim djeliteljem ići jednako daleko sa HTT-om. Najčešće najbolje radi sa 1:2 djeliteljem, ali za taj djelitelj morate imati odličnu memoriju koja može preko 1200Mhz (ako mislite prelaziti HTT od 300Mhz). Ne očajavajte ako Vam se sa jednim djeliteljem neće bootati, a sa drugim hoće, jednostavno imate peh.

Napomena: Maksimalni HTT kod AM2 procesora ovisi i o temperaturi procesora, te ukoliko se koristi ekstremno hlađenje (suhi led, tekući dušik ili fazno hlađenje) pri temperaturama oko 0°C i niže javlja se ''cold bug''. Pojava koja onemogućuje da se podiže HTT puno više iznad 200Mhz, što je niža temperatura. Cold bug za AM2 procesore se javlja oko -5 do 0°C, a manifestira se da se računalo ili smrzava pod tim temperaturama ili neće uopće bootat. Zato AM2 nije dobar za niske temperature. Zašto se javlja cold bug, nitko ne zna točno – pretpostavka je da je to zbog IMC-a (ispravite me ako griješim).

Memorijski djelitelj

Rekli smo napočetku da AMD od socketa 754 pa do 939 ima 4 memorijska djelitelja. Zašto samo četiri (tri u slučaju Sempron procesora) ? Jer ima IMC, a ne komunicira sa memorijom preko NB-a kao npr. Intel. To su, kod AM2 DDR2 400 (1:1), DDR2 800 (1:2) te DDR2 533 i DDR2 667 koji su između ta dva po omjerima (između 1:1 i 1:2 za HTT:MEM; Pod MEM tu mislim takt memorije).

Objasnimo detaljnije i na jednom primjeru što to zapravo znači kada mi stavimo DDR2 800 kao memorijski djelitelj u BIOS-u.

DDR2 800 je omjer HTT : (frekvencija memorije) = 1 : 2

Što znači da će na svaki Mhz HTT-a, memorija raditi na duplo većem taktu. Pri tvorničkim postavkama, HTT je 200Mhz, a pri ovom djelitelju memorija će raditi na 400Mhz (što je jednako 800Mhz zbog samog rada Double Data Rate načina memorije; DDR je skraćenica od toga.).
Ako npr. postavite HTT jednak 230Mhz, memorija na tom djelitelju radi na 460Mhz (što pak opet zbog DDR načina rada znači da radi na 920Mhz).

Ti djelitelji i postoje jer nisu sve memorije tvornički rađene da rade na primjerice 800Mhz, već ima i puno slabijih poput DDR2 533 ili 667 memorija. Ali opet, ako smo sigurni da će nam jedna DDR2 667 memorija 100% raditi na 800Mhz, onda možemo samo preko mem. djelitelja 1:2 staviti da ta memorija radi na 800Mhz (dok procesor i dalje radi na HTT-u od 200Mhz, što znači da njega nismo dirali nimalo). A kako mi djelitelje koristimo i tokom OC-anja, dobro nam dođu.

Stoga se i djelitelji kod AM2 nazivaju i u BIOS-u označavaju kao DDR2 400 / DDR2 533 / DDR2 667 / DDR2 800, jer dok procesor radi na tvorničkom HTT-u, možemo mjenjati takt memorije od 400Mhz do 800Mhz (naravno, ako memorija može toliki takt postići).

Znači, kada tražite u BIOS-u gdje se mjenja memorijski djelitelj, tražite samo gdje su Vam ponuđene opcije tipa „DDR2 400/533/667/800“ (Sempron ne bi smio imati DDR2 800 jer je to najjeftiniji procesor od AMD-a, pa su ga tako kakti osakatili).

HT Link

Od kada se pojavio AMD-ov procesor sa IMC-om, još jedna stavka je došla u igru kod OC-a istoimenih procesora – HT Link. HT Link je sabirnica kojom komuniciraju međusobno procesori (na višeprocesorskih sustavima) te komunikacija procesora i northbridge-a. Taj HT Link na tvorničkom taktu iznosi 800Mhz (kod soc. 754 platforme) te 1000Mhz (kod soc. 939 i soc. AM2). Kako je on važan kod overklokiranja ? Jednostavno, njegov takt je važan za stabilnost, a jako malo do nikako za performanse. Ako HT Link podižemo iznad tvorničkih 1000Mhz, može doći do nestabilnosti ili se uopće sustav neće probuditi (POST-ati). Zato je važno držati, prilikom OC-a, HT link ispod (oko) 1000Mhz. Čak i ako je ono na nekih 600-800Mhz, ono kod jednoprocesorskih sustava nema utjecaj na ukupne performanse sustava.

Kako se računa takt HT Link-a ?

HTT x množitelj HT link-a

Množitelj može biti 2x / 3x / 4x / 5x što znači da ako nam je HTT na tvorničkih 200Mhz, a to je kod svih AMD-ovih procesora na soc. 754/939/AM2 platformi, HT Link može raditi na 400 / 600 / 800 / 1000Mhz, ovisno koji množitelj stavimo.
U BIOS-u nije teško pronaći tu opciju jer se najčešće i ponuđene takve opcije ( 400 / 600 / 800 / 1000; 400=2x množitelj HT linka, 600=3x, 800=4x te 1000=5x) ili su ipak brojke (2x / 3x / 4x / 5x). Taj množitelj HT linka se zna pojavljivati pod nazivom „CPU-NB multy“, „HT Link multiplier“ ili neki derivat toga.

Znači, kod dizanja HTT-a preko 200 (tvorničkog), odmah stavite množitelj 4x, kada pređete 240-250Mhz stavite 3x, kada pređete 300-320Mhz stavite 2x etc. Važno je samo da bude ispod ili oko 1000Mhz (ili 800 ako se radi o soc. 754 platformi pošto je to njoj tvornički takt).

Osim množitelja za HT Link, u većini BIOS-a postojat će opcija koja će biti slična sljedećoj – ''NB<->SB'' te će također biti ponuđeni neki množitelji. To je množitelj za sabirnicu kojom komuniciraju NB (northbridge) i SB (southbridge). Na SB-u se upravlja svom periferijom (USB, SATA, PATA, Firewire etc.) te je taj množitelj najbolje držati jednak onome između (CPU<->NB tj. množitelju HT Linka).

Napone procesora i memorije dižite kada je to potrebno i ako imate dobro hlađenje sustava. Za AM2 procesore ne preporučam ići preko 1.5-1.55V sa odličnim hlađenjem za korištenje 24/7 i ne prelaziti temp. jezgri od 55°C prilikom opterećenja. Napone na NB-u ili SB-u dižite samo ako ste sve ostalo (memorija, matična) isključili kao mogućnost da Vas koči.

Moj postupak OC-anja novog sustava:

U ovom odlomku ću Vam pokušati objasniti kako se snaći u OC-anju novog i Vama nepoznatog kompjutera (kada ne znate nit granicu matične nit procesora i čak niti memorije). Kad niš ne znate...

Kako provjeriti koliko ide HTT na matičnoj ?

Procesoru spustite množitelj, također spustite i množitelj HT linku na 3x, djelitelj memorije stavite na najniže (DDR2 400) – ovime ste smanjili mogućnost da Vas takt procesora ili memorije ograničavaju u max. HTT-u. Napone ostavite na tvorničkim postavkama i lagano krenite sa podizanjem HTT-a. Kada dođete do toga da neće bootat, to je max. HTT pri tvorničkom naponu chipseta pri kojem možete bootat iz BIOS-a. Možete probati sa podizanjem voltaže NB-u ili mjenjanjem djelitelja (ali onda opet niste sigurni hoće li memorija moći sa višim djeliteljom raditi pri HTT-u višem od tvorničkog). Sve je to probaj-pa-vidi-jel-radi pristup.

Kako provjeriti koliko ide daleko procesor (na određenom naponu)?

Množitelj procesora ostavite na max., djelitelj memorije na najmanji (da opet maknemo takt memorije kao uzrok da nas koči), množitelj HT Linka na 3x i napone na tvorničke postavke. Nadajte se da vas neće zaustaviti u provjeri maksimalne frekvencije maksimalni HTT kojeg ste u odlomku prije tražili. Ako niste dostigli max. HTT ploče, onda probajte podići napon procesora da vidite jel Vas on koči za dalje. Testirajte svakoj postavci stabilnost, bilo sa Super Pi-jem ili Prime-om dugotrajnim.

Kako provjeriti koliko daleko ide memorija (na određenom naponu i latencijama) ?

Stavite najveći djelitelj (DDR2 800), množitelj procesora ostavite tvornički, HT link spustite na 3x, postavite određene latencije (3-3-3-X / 4-4-4-X / 5-5-5-X su najčešće nekako) i napon memoriji. Krenite sa podizanjem HTT-a i gledajte kada se neće bootat, onda skinite par Mhz dole sa HTT-a i testirajte u Memtestu (najbolji su testovi #5, #7 i #8 za brzinsko provjeravanje stabilnosti prije ulaska u Windowse i testiranja sa Super PI-jem ili Prime-om).

Uglavnom, to je najbrži način (koji nikako ne garantira krajnju stabilnost) za saznati koje su granice pojedinih Vaših djelova računala i na otprilike koji rezultat u OC-anju možete očekivati. Ja najčešće i idem ovim redoslijedom, kako sam gore napisao.

Oni napredni znaju i kako mogu provjeriti što ih npr. koči kod dobivanja većeg HTT-a na matičnoj. Jednostavno, ako npr. ne možete bootat na visokim vrijednostima HTT-a, a sigurni ste da chipset to može, ali da Vas koči loše programiran BIOS – kratkotrajno ispitajte mogućnosti matične preko programa za podizanje HTT-a iz Windowsa (Clockgen). Time zaobilazite BIOS kao uzrok problema i na kraju krajeva vidite jel Vas on koči (npr. ne možete iz BIOS-a sa bilo kojim postavkama bootat 290x9, a preko Clockgena veoma lagano oderete 320x9 saznali ste da Vas BIOS koči pri daljem OC-u jer očito sam chipset i matična mogu povući puno više). No to je opet dvosjekli mač jer programi poput Clockgena ne moraju svaki puta raditi (npr. odmah pri prvoj promjeni HTT-a iz Windowsa, isti se zblokiraju) na svim pločama i tek onda niste sigurni što je – jel se Clockgen blesira i ne radi kako treba ili stvarno matična ne može više ?

Sve u svemu, da je overklokiranje lagano, svi bi ga radili. Šalim se, nije to toliko teško za naučiti, a napredan OC-er se postaje samo isprobavanjem stvari u BIOS-u i skupljanjem raznoraznog iskustva sa net-a. Nitko se nije rodio sa tim znanjem. Većina ovih iskusnih OC-era što vidite po forumu je učilo na teži način – na vlastitim pogreškama i to je najbolji način.
A znamo kako se početnik može pošteno oznojiti kada mu se novi kompjuter neće upaliti jer je, eto – ''promjenio samo jednu vrijednost u BIOS-u''.
Vjerujte mi – svi smo prošli tu fazu...Ali zato i znamo neovisno o platformi OC-ati podjednako dobro.

Netko tko razumije ovo malo što mora znati kako nešta radi, znat će OC-at na svakoj matičnoj i na svakoj platformi, a ne prilikom rada na drugoj matičnoj i BIOS-u ispitivati ekipu na forumu koje on to sve točno postavke mora narihtati i kako. I onda pak to ne radi jer noob ne zna da niti jedan sistem nije istovjetan drugome (niti jedna komponenta nije ista kao druga zato i ne možemo odgovoriti na pitanja ''Koliko će ići moj procesor?'' i slična).