Prvo što je bilo na repertoaru bio je test E8600 (Q820), Gigabyteica je ubrzo bila izolirana i spremna za rad. Kako ništa ne prolazi bez problema došli smo do zaključka kako moja Gigabytica ne voli duboki minus, tako da se na temperaturama od oko -110C smrzavala, a isti smo zaključak mogli dobiti i kasnije sa Bulletovim E8600, što je zapravo bila najveća kočnica, tako da je 5.94GHz bila maksimalna frekvencija koju smo mogli postići. Ploču smo testirali za maksimalni FSB, stajala je na oko 660MHz. Dakle, kočnica nije bio (samo) FSB nego i te temperature koje se nisu smjele puštati na ispod -100C. Na oko 5.85GHz smo izvrtjeli testove čije ćete rezultate vidjeti nešto niže u tekstu.
Sljedeći na redu bio je E8200 (Q813). Procesor koji je svoj potencijal (4.7GHz) pokazao na testiranju pod vodom, a rascvjetao se pod LN2. Maksimalno što sam uspio postići s njime je bilo točno onoliko koliko je išla moja ploča – dakle 660MHz. Drugim riječima postignuto je 5280MHz što je za ovaj procesor izvrstan rezultat, najbolje od svega je što napon nije bio pretjeran, tako da je ovo postignuto na nekih 1.8v.
Nakon E8200 planirao sam staviti Q6600 na Gigabyteicu, no ipak smo prešli na testiranje Triple-SLI-ja. Prije nego prijeđem na priču o tome samo ću reći da smo probali jednu 478 konfu staviti pod LN2. Neka Asusica P4P800-X ako se ne varam, u kombinaciji sa nekim 15-multi Celerom, no nismo mogli napraviti nešto puno jer ploča nije mogla davati preko 1.6v napona, tako da, neki drugi put, tj kad meni stigne Abit IC7-Max3, onda ćemo imati rošadu s onih 10-ak 478 procesora što kod Pupe stoje besposleno.
Zvijezda večeri (ili ne) bila je 790i ploča. Za vrijeme dok je Bullet radio sa E8600 na Gigabyteici, ja sam započeo svoju torturu sa Q6600. Zašto tortura? Naivno sam očekivao da će ploča poteći preko 520MHz, jer je sa dualcem išla toliko i više. Iz tog razloga sam dobio quada koji je teško potezao na 4.4GHz, a što mi nije bilo dovoljno za planirano. Kasnije smo ubacili E8600 kojeg smo postepeno dizali sve do neloših 5.7GHz, pri čemu je bio 3D stabilan. Ono što trebam napomenuti jest to da je ova ploča i više nego raspoložena za rad ispod nule, s obzirom da sam (dok je quad bio u njoj) spustio temperaturu na oko -170C, bez ikakvog smrzavanja i sličnog, tek kad je ista otišla preko -180C ploča se zblesirala. S druge strane, ploča je vraški brza u svakom pogledu, bilo da se radilo o memoriji koju smo mogli tjerati na gotovo 2000MHz pri stegnutim 7-6-5 latencijama. Zanimljivost je ta da je boot bio toliko brz da nismo uopće vidjeli onu plavu liniju kako prolazi prilikom boota Windowsa
Prijeđimo na korištene kartice. Radi se o karticama referentnog dizajna starije A2 revizije čipa. Testirao sam sve tri kartice za maksimalni takt...na zraku sam dobio (C/S/M) 650/1570/2100MHz. Kasnije tokom benchanja smo uspjeli dobiti nešto više frekvencije...oko 660MHz za čip i 1620MHz za shadere. Club3D i Gainward kartice su bile nemodane i sa stock hladnjacima na 100%, dok je treća POV bila modana i hlađena sa TR HR-03 hladnjakom.
S napajanjima smo malo manjkali, no nije falilo. Jedan Corsair VX550W je bio u stanju vući naclockanu konfu sa E8600 na 5GHz+ i dvije kartice, a vraćao je napon od 12.10v u loadu...prilično dobro, no išli smo na sigurno, tako da smo treću karticu spojili na Chiefteca 450W. A rezultati, hm, bilo je svega. Završetak dana je završio osmjesima na licima jer smo skinuli 2 svjetska rekorda – u 3D Marku, 05 i Vantageu, no s obzirom da konkurencija nikad ne spava, drugi dan smo vidjeli kako su nas susjedi Srbi skinuli u svakom od postignuta rekorda s obzirom na to da su oni koristili QX9770. No dobro, što je tu je, rezultati nikako nisu loši.
Ono što je bilo vrlo bitno za neke testove kao što su 3DM01 i Aquamark, je bila memorija koja nas je na svu sreću jako lijepo poslužila. Postizala je jako lijepe brzine, a pogotovo latencije, prvi relativno niskom naponu od 2.1v. Maksimalno što smo uspjeli za test bilo je 1930MHz pri 7-6-5-14 što je prilično dobar rezultat. Sve u svemu bilo je super što je ekipa došla iz Dubrovnika na sesiju, očekujemo puno takvih susreta, dobrih rezultata za koje vjerujemo da će biti sve bolji iz sesije u sesiju.
Sesiji su prisustvovali već spomenuti Optik i Bullet, te standardna varaždinska postava – ja, maX i Pupo, a kasnije nas je posjetio i Juggernaut. Trebao je biti i amd freak, no nije mogao doći zbog nesretnog slučaja u obitelji. Inače, po pitanju testiranja, pomalo mi je žao to što nismo testirali moju GTX260, no budemo i to sljedeći put. Prvi put smo se družili s Wolfdale procesorima pod LN2. Osobno sam zadovoljan sa izvedbom E8200, no Bullet je ipak očekivao nešto više iz svog E8600. No dobro, bit će prilika za poboljšavanje.
Posebne zahvale:
Ono što svakako moram izdvojiti su ljudi bez kojih ova sesija ne bi bila potpuna u bilo kojem pogledu. Veliko hvala i veliki respekt Gilbert5, čovjek je legenda – došao je čak u Požegu kako bi mi donio svoje dvije 8800GTX za test. Svaka čast, nećemo ti ovo zaboraviti. Druga zahvala ide dobrom starom Opteronu koji je donirao svoju, treću, karticu za testiranje. Treća zahvala ide drugu Askiju koji nam je ustupio svoju memoriju i Antona koji je dao treći procesor. I na kraju se još jednom zahvaljujemo doktoru Vladimiru bez kojeg ne bi bilo tekućeg dušika. Kako vidite, sve smo napravili 9. ali sam ja poradi kroničnog pomanjkanja vremena tek sad uspio sklepati članak