Našeg
tibetanca Gizme više nema, auto mu je presudio u noći s petka na subotu na zelenoj površini ispred naše kuće. Bio je s nama nepunih 9 godina i ostavio je veliku tugu u obitelji. Teško je pomiriti se s činjenicom da ga više nema, njegov jastučić je prazan, nema više lajanja ni maženja.
Nisam ni sam pametan da li odmah tražiti novoga psa da zaliječi rane ili pustiti neko vrijeme da se sve smiri... Žena plače treći dan, ja isto ronim suze, depresija itd...