Kemijske su oko mene na sve strane ali ako treban nešto ozbiljnog pisati uvjek se hvatam nalipera. Jednostavno volim taj filing.
Ponekad s dragom uzmem one jeftine juhe iz trgovine da imamo odmah nesto spremno za pojesti kad dodemo doma. Pise na juhi da ju je dovoljno proliti vručom vodom ali koliko god bio gladan ne pada mi na pamet jesi juhu ispred javnog WCa iz papirnate čaše pa sačekam da dodemo doma , istu prokuham i stavim u pijat na stolu.
Ne pijem vino, ali da ga pijem sigurno ga nebi želio piti ispred vinarije iz plastične boce več bi ga pio doma iz staklene čaše.
Kad vani osjetim glad za muzikom ne pada mi na pamet zadovoljiti tu glad s odvrtanjem mobitela i tlačenjem onog bijednog prdekala što se zove mobitelski zvučnik ,ka što to često rade ekipice mladih.
Može se reči da je moj rukopis objektivno isti bez obzira s čim pisao. Da juha ima isti okus bez obzira gdje je jeo ...kao i da je vidno isto bez obzira kako ga netko pio. A glazba ima istu melodiju bez obzira iz cega izlazila.
Ali ljudi su ljudi a ne roboti. Gledaju stvari subjektivno i način konzumacije određuje dojam o onom što se konzumira.
Očito je da se od govna ne može napraviti pita te čisto sumnjam da bi Đorđu sniker imao bolji okus da ga jede za zlatnim nožem ali...
Zafrlkancija nastranu , ima toliko ljudi koje če gledati film preko laptopa na radnom stolu ili na komp. monitoru naslonjeni u obližnju fotelju...
Meni to zvuči kao čisti horror. Da idem gledati film preko laptopa leđa bi me zbrgila u otprilike 45 minuta i čisto sumjam da bi mi film ostavio dobar dojam ...a da idem gledat film na monitoru iz kauča ja kurca nebi vidio.
Priča o filmovima ili o rezolucijama te bitrejtu je u tom kontekstu pretakanje iz supljeg u prazno.
'Rat svjetova' s subwooferom ima jednu potpuno novu dimenziju.
A kad mi padne na pamet da netko negdje gleda 'book of elaj' bez sarounda , stegne me oko srca.