Citiraj:
Autor fanATIk
Što se biciklista tiče...
Prekjučer ujutro, stojim na crvenom na križanju Bukovačke i Maksimirske, u smjeru Svetica. Ja u desnoj traci, pored mene u lijevoj kamion. Pali se zeleno, i ja lagano krećem. Odjednom prek zebre drito ispred mene projuri biciklist kojeg nije bilo šanse da vidim zbog kamiona. Ja zgazim kočnicu, ukopam se i sjednem na trubu. A lik već po pločniku vozi, okrenuo glavu, skužim po usnama da me psuje i još mi pokaže srednji prst.
Dakle... ko psu mi je bilo krivo što nisam naglije startao da se krkan/moron/seljačina/idiot zabije u moj lijevi blatobran i prospe se prek haube. Tlak mi je bio na 11000 valjda. Dakle za desetinku je izbjegao da završi u bolnici no po njemu sam ja kriv što on prolazi kroz crveno i prek zebre i zaslužio da me se psuje i pokazuje prstić. Mislim, kolki debil moraš bit???
|
Ako si baš jako iziritiran i determiniran lagano ga slijediš do nekog izoliranog mjesta ili kuće pa znaš gdje živi i onda naletiš "slučajno". Većini ljudi se to neda, meni isto tako jer me brzo prođe, ali mislim da je to lijek.
Bitno je samo da nema svjedoka i to je to. Ja razmišljam to jednom klincu koji ima auto koji jebeno pišti kad mi prolazi kod kuće i ponekad me probudi, ono katastrofa zavija, ali opet ne znam, mislim da je takvome najteža kazna što živi takav kakav kakav je pa toleriram.
Sudove zaboravi, ili sam riješi ili trpi kao i svi ostali.
