Radi se o novom disku ispod čekiča i tvornica radi LOW level format i nakon toga bi trebali odraditi i full scan diska. Dakle disk se isporučuje na tržište nakon provjere što bi trebalo garantirati ispravan proizvod.
Full scan traje jednako dugo koliko i fizičko kopiranje na sam HDD. S obzirom da sam samo kopirao fajove za mene je rizik nula.
A da sam išao raditi fizičku provjeru diska trajalo bi jednako vremena i onda ako je disk OK još bh toliko potrošio na kopiranje, a 8 TB nije malo i treba vremena za to. Ovako ako radi radi a ako ne vrati, a ušparao sam na vremenu. S obzirom da na disku nemam povjerljive podatke dovoljno je bilo obrisati 2 do 3% sadržaja da se oteža rekonstrukcija diska, a ako se netko želi pomućiti oko toga sretno mu bilo.
Kako se disk ne može oštetiti u transportu jer su glave za čitanje/pisanje parkirane, jedina opcija lošeg diska je to da nisu u tvornici napravili ono što su trebali napraviti i pustili su defektan proizvod na tržište. Očito da rade provjeru proizvoda uzimajući par HDD iz određenog broja po statističkom načinu uzimanja reprezentativnog uzorka, a sve u svrhu uštede troškova i vremena jer full scan HDD od 8TB traje a sve to košta vremena, a vrijeme je kao što znamo novac. Rijetko se danas u masovnoj proizvodnji kontrolira 100% proizvedenog ako ta provjera iziskuje poprilično vremena, tako da se kontrolira samo reprezentativni uzorak i na osnovu njega se ovjerava cijela količina koju taj uzorak predstavlja kao ispravna.
Kao što možemo vidjeti više niti kod avio industrije 100% provjera se očito ne radi niti se ugrađuju redundantni sistemi, tako da se u avion ugradi samo jedan senzor i na osnovu njega se onda dogode nesreće, a da je npr. taj ključni senzor bio u triplikatu i rezultati mjerenja određivali na osnovu preostala dva koji bi dali ispravni rezultat do nesreće ne bi ni došlo, a cijena senzora je zanemariva u odnosu na cijenu jednog aviona kao takvog.
Ista stvar je i sa masovnom proizvodnjom HDD, proizvodi se očito ne kontroliraju u 100% volumenu, već se radi kontrola samo nad reprezentativnim uzorkom. Jer troškovi su poprilično veliki za kontrolu 100% proizvoda.
Ovo samo pokazuje da je bitan profit, a sigurnost i pouzdanost sve su manje važni.
Sjetite se Baxtera kao proizvođača koji je znao da pušta na tržište opasan proizvod za ljude na dijalizi, ali su računali da ljudi na dijalizi ionako umiru i da nitko neće primjetiti jednog umrlog više zbog neispravnnog proizvoda. No imali su peh i sreću. Peh jer se dogodilo da su se ovi opasni proizvodi našli u jednom pakiranju i da je odjednom umrlo više ljudi na dijalizi i to na istom odjelu, a sreću da se to dogodilo kod nas i u još par država EU i da su štetu sanirali sa vrlo malo novaca koje su dali kao odštetu familijama. Da se tako nešto dogodilo u USA to bi koštalo milijarde USD, ovako su prošli lišo, što no se veli niti za kikiriki.
Tako vam je i sa HDD, ako se i pokaže koji neispravan novi HDD manje ih košta zamijeniti isti, nego 100% kontrola proizvoda i onda imati 100% ispravne HDD u prodaji. No zato proizvođači HDD troše naše vrijeme kao kupaca, a znamo da je vrijeme novac, no taj trošak prebacuju na leđa nas kupaca a sebi podižu profit jer imaju manje troškove jer ne moraju odrađivati 100% kontrolu proizvoda, a proizvodni proces im je toliko dobar da mogu na osnovu testiranja reprezentativnog uzorka garantirati za cijelu seriju da je 100% ispravna, a ako se i pokaže koji neispravni HDD zamjena ih košta zanemarivo u odnosu na 100% kontrolu proivoda, jer su proizvedene količine HDD ogoromne, a time izostanak 100% kontrole je ogromna ušteda za proizvođača i donosi im veliku dobit.