Meni je jedino pravilo da je hard disk nepouzdan, pa u svakoj makini imam bar dva odnosno tri od kad su SSD-ovi postali pristupačni pa na njih ide OS i softver. Također, na svakoj makini nastojim imati istu strukturu particija i direktorija radi lakše sinkronizacije, ili reinstalacije/restorea sistemskog imagea. Posao mi nije baš toliko mission critical da mi treba RAID, tako da na te dodatne diskove uglavnom kopiram nekim od sync/backup alata samo ono potrebno. Cloud još ne uzimam ozbiljno, dijelom zbog privatnosti a najviše zbog nedostupnosti dovoljno brzog linka na svim lokacijama.
Uz to je uvijek pri ruci par eksternih diskova koji se spajaju samo dok se napravi backup, a periodično nešto i zapržim, velike ("konačne", nepromjenjive) arhive na Blu-ray, a manje ("radne", promjenjive) na DVD±R ili -RAM. Za optiku isto nema nekih pouzdanih podataka, ali zbog njihove jednostavnosti u odnosu na diskove, čine mi se puno robusnijim medijem za arhiviranje. M-disc se hvali sa 1000 godina za svoje DVD/BR medije, ali toliko star još nisam
Podatak o starosti diskova može služiti jedino za anegdote ... npr. imam jedan Quantum LPS 170 MB iz 1993. koji još uvijek radi, ali isto tako, prije par mjeseci dok sam frendu sklapao novu makinu jedna hibridna Barracuda (1TB SSHD) nije dočekala ni kraj instalacije Windowsa. U praksi, jedini nedostatak starih diskova je njihova brzina i veličina pa ih zbog mjesta i potrošnje struje moram poslati na otpad ili kao ukras na polici (klinci vole gledati otvoreni disk kako radi
).