Ma ludo je sve, i ide samo luđe.
Prekjučer preko zelenog vala prelazi žena i bulji u mobitel, a autima pošteno zeleno - potrubim joj i gestikuliram tipkanje po mobitelu, a ona se samo iznervira i popizdi. Jučer krećem na kasno zeleno i pretrči mi još jedna žena ispred auta (lijevo mi je bio kombi, a ja nisam bio skroz do crte semafora, nisam ju uopće mogao vidjeti prije nego što je izletila), spasilo ju je samo kaj sam skretao desno i kaj je tamo bilo pješaka koje sam trebao propustiti, pa mi se nije žurilo krenuti. Završila bi mi pod kotačima samo tako da sam trebao ići ravno, i to baš pod kotačima jer bi ubrzavao. Žena nije ni trznula, nije ni pogledala gdje i kako pretrčava, a stao sam joj niti pola metra od nogu.
Osjećam se kao da je samo pitanje vremena kad će me opet netko skucati jer ne pazi ili kad ću ja nekog pregaziti.