Freeware software je software besplatan samo za osobnu i nekomercijalnu upotrebu.
Freeware software
nije opensource i time nema dostupan source.
Openoffice je opensource. Openoffice nije freeware.
Sav softver koji je licenciran po licencama koje su u skladu s filozofijom slobodnog softvera je ujedno i u skladu s filozofijom softvera otvorenog koda. Obrnuto ne vrijedi potpuno, jer postoje licence koje su u skladu s otvorenim softverom, ali nisu u skladu s filozofijom slobodnog softvera. Tako da možemo reći da pojam otvorenog koda obuhvaća pojam slobodnog softvera, ali i više od toga (nadskup). Ali na kraju oba pojma opisuju gotovo identičan skup softvera jer je razlika u broju odobrenih licenci te dvije frakcije jako mala. Tako da su ta dva pojma ekvivalent u pogledu na to koji sve softver obuhvaćaju njihove definicije.
Međutim, slobodan softver se prvenstveno odnosi na ideju da svaki korisnik takvog softvera mora imati osnovne slobode pri korištenju softvera, nasuprot tome, softver otvorenog koda se odnosi na model razvoja softvera, tj. njegove pratične strane, a ne dotiče se same ideologije. Komercijalni sektor koristi pojam
otvoreni kod jer se on očito više povezuje s boljim modelom razvoja softvera, a time i većim profitom (oko čega se i sve vrti na kraju).
Krovna organizacija za slobodan softver, koja je i započela cijeli pokret, je
Free Software Foundation (FSF). Po FSF-u slobodan softver, ako je uistinu slobodan, mora omogućiti ove četiri slobode:
- sloboda za korištenje programa u bilo koje svrhe (sloboda 0)
- sloboda proučavanja kako program radi i mijenjanja istog da bi radio ono što želite (sloboda 1)
- sloboda za redistribuciju kopija kako bi pomogli vašim susjedima (sloboda 2).
- sloboda poboljšavanja programa i objavljivanja vaših poboljšanja (i modificiranih verzija općenito) javno, tako da bi cijela zajednica imala koristi (sloboda 3)
Pristup izvornom kodu je preduvjet za slobodu 1 i slobodu 3.
Kasnije se pojavila i druga organizacija
Open Source Initiative (OSI) koja se fokusirala na približavanje modela razvoja otvorenog softvera poslovnom svijetu koji pomalo
bježi od riječi
free u engleskom nazivu slobodnog softevra (
free sofware). Oni definiraju 10 kriterija koje softverska licenca mora zadovoljavati da bi mogla predstavljati otvoren softver:
- slobodna redistribucija
- dostupnost izvornog koda
- mogućnost derivata izvornog rada
- integritet autorovog izvornog koda
- nema diskriminacije protiv osobe ili grupe
- nema diskriminacije protiv polja djelovanja
- distribucija licence
- licenca ne smije biti vezana za određen proizvod
- licenca ne smije ograničavati drugi softver
- licenca mora biti tehnološki neutralna
Po definiciji, slobodan softver je onaj softver koji je moguće koristiti u bilo koje svrhe, proučavati i modificirati njegov izvorni kod bez ograničenja te kopirati i dalje redistribuirati bez ili s minimalnim ograničenjima. Minimalna ograničenja osiguravaju da daljnji korisnici tog softvera također imaju ista prava, odnosno slobode. Takva su prava omogućena licencama pod kojima se softver izdaje. Najčešće su to tzv.
copyleft licence (nasuprot poznatih
copyright licencama) koje zahtjevaju da iste slobode budu sačuvane i u modificiranim inačicama. Najpoznatije
copyleft licence su
GNU Opća javna licenca (en.
General Public Licence) i
Creative Commons.
Openoffice nije freeware. Openoffice je opensource projekt. Razlika je velika.