Citiraj:
Autor medo
Imao sam ajmoreći tri Yamaha CD-R writera krajem 90-tih: CDR400, Yamaha CRW4260 i jednu Yamahu koja je došla između ove dvije. Druga i treća su bile reklamacija prve. Kupovalo ih se jer su mogle pržiti baš sve tipove CDa, ali su se pregrijavale. Mogao si pržit jaja na njima s donje strane. Bez dva ventilatora ispod to nije htjelo pržiti pola medija na 4x pogotovo Traxdatu Gold. Audio extract nije dobro radio. Bilo je potrebno raditi resync i ono što je ta Yamaha spustila u WAVE nije bilo identično onome što je bilo zapisano na CDu.
|
Sjećam se tih yamaha, koma, točno kako si opisao.
Citiraj:
|
Plextori su tada bili tehnički inferiorni. Imali su caddy umjesto ladice, a firmware se nije mogao flashati. Firmware je bio u EPROMu kojeg se moglo izvaditi, pazi, kroz rupu na donjem limu i preprogramirati u EPROM programatoru. Nikad mi nije bilo jasno zašto su Plextore dizali u nebesa.
|
Kasniji modeli, SCSI s klasičnom ladicom radili su odlično. Bili su popularni za ripanje audia jer im je to naročito dobro išlo.
Citiraj:
|
Moj izbor 4x writera je bio Teac konkretno modeli Teac CD-R50S i CD-R55S koji su mogli čitati MODE1, MODE2 i audio točno bez potrebe za syncanjem i to na punoj brzini. Niti jedan drugi writer ni CD-ROM nisu mogli čitati audio na istim brzinama kao i datu, a Teac je to mogao bez greške i bez potrebe za resyncom. Kompatibilnost s medijima je bila najbolja, a firmware se mogao updateati u odnosu na Plextora. CD-ROM mi je bio također Teac 32x SCSI koji je točno ripao audio 32x, nešto što je Plextoru tada bilo nedostižno.
|
Ja sam isto bio fan Teaca u to doba, ovo je bio stroj:
Kasniji Teac ATA čitači bili su odlični, imao sam 32 i 40x modele i ripali su sve što sam probao, ali to je bilo već dosta kasnije, nakon migracije sa SCSIa na ATA sučelje. Prvi ATA uređaji kod ostalih proizvođača bili su koma.
Čak bih rekao da je Teac 532E radio nešto bolje od 40tke, valjda su kasnije krenuli fušariti.