Scimalo me, streslo me, ali nemam psihičke traume.
Jednom frendu je stari seizmolog, a drugome arhitekt. Odrasao sam uz njih pa od malih nogu znam puno o potresima i gradnji za potrese koliko laik može znati. Sa ženom sam se ponekad svađao oko odabira stana, namještaja, te rasporeda namješataj i stvari u stanu jer je ona okretala očima i bila sva luda kad bi spomenuo "u slučaju potresa". In your face....
U mojim stanovima nikad ništa nije teško išlo na viseće elemente, tanjuri i boce su uvijek bile pri podu, ormari zatiplani za nosivi armirani zid s L-profilima za to i podmetnuti podlošcima od filca i sl., vaze i ostalo također... Nikad mi ništa nije visilo iznad kreveta, struja i elektronika nikad na podu, a emercency ruksak s bocom vode je uvijek bio u ormaru hodnika za nedaj bože.
Kad bi nekome rekao da zbog mogućeg potresa nešto napravi drugačije samo što me nisu ismijavali. Strašno je što se dogodilo ali je i strašno to što je sve ove silne godine malo koga bilo briga za potres iako se znalo da živimo na trusnom područu. To sad nitko neće priznati. Ni moja žena.
Osobno se ne bojim i mirno spavam jer znam da sam poduzeo puno toga da je vrlo mala vjerojatnost da ću stradati. To predlažem onima koji se boje - naučite i osigurajte se od štete koliko možete.