To mi je uvijek frka da pasica ne preskoči ogradu i ode "u život". Nikada to nije napravila ali s obzirom na atletske sposobnosti siguran sam da joj to nije NIKAKAV problem.
Prije kojih mjesec dana prolazimo pasica i ja pored nekog čovjeka koji je gleda, a ova jasno veseljak maše repom čim nekog vidi. Čovjek je mazi, zagrli i počne kroz suze pričati kako je prije pola godine (ako se dobro sjećam) izgubio svog psa (uginula) i da ova moja ima isti pogled. Ispričavao mi se zbog malo čudne situacije ali jasno da nije problem. Grdo je to kad psa izgubiš.