Citiraj:
Autor jopis
Prije ili kasnije većina ekipe koja leti za parama (nisam ja tebi Špelac napisao da si ti jedan od tih, niti to pokušavam, pričam/pišem generalno), shvati da im je život (i sve one lijepe male stvari koje život čine boljim i zanimljivijim) prohujao s vihorom. Živit život maksimalno, kasnije je (pre)kasno!!
|
Radije bih se ubio nego trčao za parama. Stvar je u tome da sa jednako truda vani svojoj obitelji možeš priuštiti puno više nego u HR. PUNO VIŠE!
A da ne spominjem koliko je "zdravo" za djecu da uopće odrastaju u tako sjebanoj sredini kao što je bilo gdje u HR. Da svaki dan gledaju Glavaše, Sanadere, Karamarke i ine... Da im lokalni šerifi kroje kad i gdje će se zaposliti i kakvu partijsku knjižicu će morati imati. Ja sam upravo radi toga otišao.
BTW, svako jutro prije posla i nakon posla se igram sa svojom djecom. Ono što ti prikazuješ kao prednost realno ne postoji. Povratna karta Budimpešta-Dublin je oko 150 eura za dvije osobe. Moji starci i ženini starci ovdje dođu kad god se sjete i provedu koliko god vremena žele sa unucima (isto tako i naši sestre i braća).
Tak je to, sve isto kao i u HR - samo zdravija i opuštenija atmosfera i više para (i to bez jurcanja).
Zvao me frend prije par dana, nudi mi plaću 20-25 da se vratim u HR i radim s njim na jednom njegovom projektu. Neka, hvala...
Nije u šoldima sve
