Aaaa!
Zlo i naopako! (evil and upside down!)
Lemiti treba. Wellerica mi je uvijek pri ruci. Dobar cin, spužvica i pumpica. Bez toga se ne živi. Što ću valjda za svaku sitnicu trčati kupovati adaptere. Ili ću "frkati" žice. Fino zalemim, makaron-bužir i stvar radi. 100 godina.
Žalio mi se frend kako ladice za HDD ne valjaju, nisu pouzdane.
I nisu. Jer je onaj konektor na komadiću PCB loše zalemljen. Treba uzeti kvalitetan cin (lemnu leguru) i uredno, ručno prelemiti.
Ima još puno malih stvari. Doduše, jednostavno se ne isplati praviti neke elektroničke sklopove, kao nekada. Grebiga, koliko sam samo NF pojačala radio sa AD... germanijevim tranzistorima, a crkavali su na krivi pogled.
Danas je obilje kvalitetnih komponenti, ali i gotovih proizvoda. Još prije desetak godina napravio sam x y plotter, uz malo pomoći frendova iz raznih tvorničkih radiona... lijepo sa sajlicama koje natežu stepping motori, TTL logikom, software nisam nikada dovršio. Danas izgleda smiješno.
A izgledao je smiješno i neki urednik kompjutorskog magazinčića kome sam slao svojedobno EPROM programator moje konstrukcije za C+4 jaku Comodoreovu makinu. Rekao mi: vi ste hardweraš, baš mi vas je žao.
- A, hvala, ja sasvim pristojno živim od elektronike cijeli život... ne žalim se!
Ah, milibože, vremenom se kupi podosta smeća u glavi, i danas znam raspored priključaka na nožice nekih elektronki, ali kako se sve mijenja, makar nije dosadno. Baš su slatki ovi BUZ... v-mos-feti, bolji od triode.
Dakle: lemiti treba. I mjeriti, šarafat', poštimavati... he, he!