View Single Post
Staro 01.01.2016., 19:03   #65
WraGG
Premium
 
WraGG's Avatar
 
Datum registracije: May 2006
Lokacija: Stuttgart
Postovi: 1,548
Citiraj:
Autor jopis Pregled postova
Nisam se htio uplitat u ovaj topic, al na ovo napisano jednostavno ne mogu ne odgovorit.
Gle, stvar je vrlo jednostavna, netko će cijeli život letit za parama, nekom je uvijek malo koliko god da ima, netko voli radit ko konj od jutra do mraka, a netko želi uživat u životu na svoj način i bit sretan. Pare nisu sreća, bez njih se ne može, ali se može i sa normalnim svotama kao što je eto tih 5000kn u hr, sasvim normalno živiti, i bit živ, zdrav i sretan Nekom je najvažnije bit u okruženju sa svojom obitelji, živjeti normalno i nemati afinitete prema autu od 100 'iljada eura, stanu u metropoli i apartmanu na moru, nego doći s posla u 2,3 popodne i provoditi kvalitetno vrijeme sa svojim najdražima, ne robovati poslu i uništavati zdravlje svakodnevnim 12 satnim ili kao moj bratić u njemačkoj 16 satnim radnim vremenom....
Znam da je ovo napisano ispalo malo filozofski, ali ne mogu drukčije objasnit što želim reći. Je, teže je živjeti sa manjim primanjima, to je svakom jasno, ali čovjek treba napraviti balans između zadovoljnog i sretnog života i (ne)robovanja poslu i letenja za novcima cijelog života. Šta vrijedi imat milju na računu ak vidiš svoje dijete kako ja kažem na razglednici, onda kad im je najpotrebnije roditeljstvo i ljubav dok su mali, provodit s njima pet minuta navečer prije spavanja i vikendom koji sat, šta vrijedi letit za parama od 25e do 50e pa te klepi infarkt sa 52, šta vrijedi vozit novi auto od 50 k eura kad si radio od 7 do 7 svaki dan da si ga priuštiš provest nedjeljom sat-dva, itd., mogu nabrajat do preksutra.
Ponavljam, najvažniji je balans između materijalnog i duhovnog. Najveći problem ovog kapitalističkog društva (globalno gledajući) je zanemarivanje temeljnih stvari kao što su obitelj i djeca, nauštrb stavljanja posla i novaca kao prioritetnih stvari. Ima frikova koji su sretni samo ako imaju love i zarađuju čim više i ne je.e ih ništa drugo, ali to su, ponovit ću, frikovi, nema tu sreće. Nebrojeno puta sam zadnjih 10ak godina bio na žalost na sprovodima likova od 40-50 godina koji su na papiru lagodno živili puni para, pa umrli od infarkta, moždanih ili od raka u tim godinama. Morbidan primjer, ali tužan i istinit, i sve češći.
Znam da smo svi jedinke i ne mislimo isto, ali ovo gore je my 5 cents o tome. Život je prekratak i predragocjen da bi ga se svelo na letaranje za lovom i ostavljanje kostiju na poslu po cijele dane....


Otišao, bio 2 mjeseca bez obitelji, radio po 10-12h dnevno i skuzio da je ovo gore najveca istina po ovoj temi. Mogao sam ostati, ali ne zelim da me djeca zovu "čiko".
E sad, ovakvo nesto sigurno ne bih govorio da spajam kraj s krajem i da im nemam za sto staviti kruh na stol. Onda bih sigurno ostao gore. Ovako sam skontao da smo sasvim lijepo i tu zivjeli i vratio se. Ako kad dođe situacija da ne mozemo lijepo zivjeti sa mojim primanjima, idem ja nazad, ali ovaj put idemo svi zajedno. Nema sanse vise da idem bez njih, jer je to pakao u malom.
WraGG je offline   Reply With Quote