A sad, htio bih napisati nešto o sesiji koji je obavio Varaždinski ogranak OC Team Croatie
Uz mene, sesiji su prisustvovali Pupo, Max, a kasnije je došao i Juggernaut da vidi što se to događalo. Pa krenimo s opisom čitave priče:
U ponedjeljak, 17.11, smo kontaktirali doktora Vladimira iz „Centra za umjetno osjemenjivanje goveda“ (u Varaždinu), koji se od početka do kraja pokazao iznimno korektnim i susretljivim, te dogovorili preuzimanje tekućeg dušika. Odmah drugi dan, u utorak (dakle, 18.11.2008 godine) smo rano ujutro (oko 9 sati) u Maxovoj kočiji na stražnji pogon
krenuli po „robu“. Imamo sreće što se stanica nalazi samo par minuta izvan grada, tako da nije bilo problema. Preuzeli smo oko 10L tekućeg dušika. S obzirom da nisam znao koliki je prosjek potrošnje tog čuda, i nakon lapsusa sa Bulletovom sesijom sam bio pomalo skeptičan po pitanju cijele stvari. No dobro, nastavimo dalje. Cijena nije bila pretjerana tako da smo litru tekućeg dušika platili 8kn + PDV. Spremnik smo dobili na posudbu i vratili nakon što smo završili sa sesijom.
Spremnik LN2 smo dopremili u Aleju Kralja Zvnomira, točnije, sesija se odvijala u Pupinom stanu, u kuhinji (koja je prethodno ohlađena ostavljanjem otvorenih vrata i prozora preko noći
). Nakon što smo dopremili spremnik, ja sam se bacio na izolaciju ploče. Ploču sam kao i Bullet, izolirao sa gumom. I to u prostoru oko socketa i nešto više. Nakon toga, stavio sam još i neoprena, kako bi sve zajedno bolje dihtalo. Koristio sam Arctic Ceramique pastu. POT je uredno sjeo na procesor, nakon čega sam stavio ostatak izolacije – rola neoprena na samo tijelo POT-a. Na sam vrh sam stavio plastičnu čašu da nam sipanje LN2 bude lakše.
Za test je korištena Gigabyteova EP45 Extreme ploča, Q6600 procesor, (ispravne, za promjenu) 2GB Crucial Ballistixa 800, BFG GTX260 te Corsairovo VX550W napajanje. Nakon pomalo mučne izolacije ploče, složili smo konfiguraciju, i bacili se na friški install Windowsa (nisam se sjetio prije, pametno). Sve u svemu sesiju smo započeli oko pola 12, sramežljivim usipanjem prvih kapi božanske tekućine. Malo je bilo nespretno sipati LN2 iz onolike boce u nešto manje. Prljavog posla se uhvatio moj vjerni pajdo, Pupo. Doktor nam je dao malu kadicu od nekog specijalnog stiropora koja na prvi pogled izgleda kao da je prošla kroz oba svjetska rata. No dobro, usipanjem u dotičnu, bilo je lakše dalje u manje termosice. Imali smo dvije termosice, jednu metalnu i jednu plastičnu/staklenu. Za potonju nam je rečeno da neće izdržati, no uspjela je svoj posao odraditi i više nego korektno uz tihe krike pucanja grljka prilikom usipanja tekućeg dušika. Prije svega samo da napomem – na početku sam htio koristiti 6800GT (mislio na najgore, pa nisam stavljao GTX260), da bi se ispostavilo da mi je kartica umrla pred očima (crte, mahune, artefakti u 2D-u). No dobro, stavio sa 8500GT koja mi je bila pri ruci. A po samoj sredini sesije sam ipak ubacio GTX260, čime sam se odlučio na 3D testiranje.