Sve je više popularno i zanimljivo kupovati nešto prijenosno. Nekima je to uvjetovano poslom, nekima zabavom, a nekima je to samo način da se pokaže. Što god je razlog, valja razmisliti o tome što se kupuje. Svaki model ima svoju namjenu i glupo je kupovati prema cijeni i opisu koji se za njega može naći.
Često postoje nesporazumi o tome da li je ispravan naziv laptop ili notebook. Ispravna su oba naziva. Bilo bi dobro da i naši prodavači to znaju i napišu u svoje cjenike, ali to je vrlo rijetko ili nikada. Laptop je uobičajen naziv za prijenosna računala koji su nadomjesci za desktop računala i kako ime kaže drže se na koljenima. I u trenutku ovog pisanja, moj je stroj u takvom položaju (iako je notebook). Notebook je namijenjen za prenošenje, kao nužno zlo i koristi se umjesto rokovnika. Postoji i još jedna podvrsta notebooka koji se zove Tiny. Razlike između laptopa i notebooka su sve manje jer proizvođači uspijevaju napraviti vrlo tanke i lagane laptope. Tako da je i kod njih faktor prenosivost sve veći i veći.
Laptop računala moraju, kao desktop zamjena, imati sve mogućnosti kao i desktop i sličnu brzinu. Da bi to postigli, proizvođači mu ugrađuju sve portove i diskove kao i na desktopu. Tako i moderni laptopovi imaju serial port, floppy disk, a ponekad i PS2. Uvijek imaju i dva PCMCI porta za dodatna proširenja. Njihove komponente su uglavnom smanjene verzije desktop procesora, grafičkih kartica, audio kartica i modema. Takav odabir komponenti dovodi do povećanja mase uređaja ali i veće potrošnje baterije. Laptop računala su više ovisna o vanjskom napajanju te kao takva nisu pretjerano individualna. Njihova masa je preko 3 kg.
Notebook računala služe za terenski rad i moraju zadovoljiti zahtjeve terena. Moraju biti lagana za prenošenje, imati dovoljno mogućnosti proširivanja, malo trošiti bateriju, a ipak imati dovoljno snage za pristojan rad. Tako ćemo rijetko naći sve portove koje nalazimo na desktop računalima. Vrlo često "stradaju" serial port, PS2, floppy i jedan PCMCI. S druge strane baterija im traje prilično dugo a snaga računala ipak nije dovedena u pitanje. Njegove posebno optimizirane komponente mu to omogućuju. Njihova masa je do 3 kg
Tiny modeli su posebna priča. Koliko god malen i lagan notebook bio, nakon nekog vremena rame jadnog korisnika strada. Nije ugodan osjećaj nositi ga na ramenu cijeli dan. Zato postoje ti ultra tanki modeli prijenosnika. Oni su lagani, tanki, lijepi, s baterijom koja traje i traje ali nemaju pretjeranu snagu i proširivost. Od portova je tu obično neki USB i mrežna kartica. CD uređaji i ostali diskovni sustavi su obično eksterni. Uz neke ih dobijete u paketu ali s njima nisu više tako tanki i lagani. U njih se ugrađuju komponente starije generacije i snaga takvog računala vrlo ozbiljno dolazi u pitanje. To starije generacije valja uzeti s rezervom. Koji manager s potrebama Worda, Excela i Outlooka može reći da 833 Pentium 3 sa 128 Mb radne memorije i Windows 98 nije dovoljno jak. A stroj mu je lakši od rokovnika koji je do jučer nosio na sastanke samo što nema škrabulija koje ni sam nije mogao pročitati. Jedina je kvaka što i ekran "strada". Veličine je 12.1'' Njihova masa je ispod 2 kg.
Postoje i modeli koji uopće nemaju bateriju nego su ovisni o vanjskom izvoru. Glupo? Prijenosnici 90% vremena rade na vanjskom izvoru energije.
O komponentama
Bez obzira na naziv komponente koje se ugrađuju u prijenosna računala, morate biti svjesni da to nisu one iste komponente iz desktop računala. Nije im potrošnja struje ni veličina ista. Ali nije im niti snaga ista. Benchmark testovi pokazuju zgodne stvari ali tko im treba vjerovati? Vjerodostojnost tih testova je samo između komponenti za prijenosnike.
Procesori
Divna tema za raspravu su procesori. Ne toliko zbog toga što su zanimljivi nego zbog glupih priča koje kruže oko njihove snage. I na polju prijenosnih računala se vodi mali rat u brzini procesora.
AMD za tu bitku ima Duron, AthlonXP i AthlonXP Barton. Svi su procesori poznati i iz desktop izdanja osim što su optimizirani za prijenosnike. Manje se griju, manje struje troše ali su i sporiji. Ne znam kolika je stvarna brzina na Mobile Bartonu kod desktopa ali testovima se ne treba vjerovati. Lijepe brojke koje se pojavljuju kod paljenja, nisu nešto što treba uzimati k srcu. Struktura samog procesora je drugačija. Ima sabirnicu 266 i ne može mi nitko reći da je to jednaka brzina onom koji ima 333. Manja temperatura je veliki plus ali overclock mu i nije tako moćan. I ja sam na svom Bartonu dobio 11x225 sa Corsair Extreme memorijom (by Mitzek). No, da je moćan proc za prijenosnika ne treba sumnjati.
Svi se AMD modeli ugrađuju u laptop računala jer nisu još uvijek razvili tehnologiju koja će im omogućavati manju potrošnju struje i manje grijanje. Osobno ga ne bi kupio jer vrlo dobro zagrijavaju koljena a baterije teško to podnose. Zanimljivi su za igrače.
Intel ima dugu tradiciju proizvodnje procesora za prijenosnike. I još je puno modela na tržištu. Drži uvjerljiv primat u prodaji i to će još neko vrijeme tako biti dok ih konkurencija ne sustigne.
Najstariji modeli su Pentium 3 ii Celeron 3. Ti se modeli ugrađuju u Tiny modele prijenosnika. Ne treba govoriti koliko su to dobri procesori kod desktop verzija a isto tako su dobri i kod prijenosnih. Moćna komponenta, zanemarivo grijanje i dug rad baterije. Svakako pravi izbor za manje zahtjevne korisnike.
Pentium 4 i Celeron 4 su kvazi prijenosni procesori. U stvari su to obični desktop iz boljih serija. Ugrađuju se u laptope ali nemaju tu brzinu kao pravi. Jako se griju i svakako su procesori koje treba izbjegavati. Nema od njih neke sreće. Na žalost, ljudi često padnu na brojke i kupuju ih u jeftinim konfiguracijama.
Pentium 4M je pravi procesor za laptop. Danas ima modela i do 3 GHz. Takav argument teško da tko može pobiti. Malo veća potrošnja i vrlo malo veće grijanje neće smetati onima kojima treba istinska snaga.
Centrino je priča za sebe. Da bi prijenosnik dobio naziv Centrino, mora imati osim odgovarajućeg procesora i odgovarajući chipset i wireless mrežnu karticu. Ovo potonje neki proizvođači izbjegavaju zbog plaćanja licenci a na kraju plate manjom prodajom. Sve je manje takvih. Upravo je ta wireless kartica najslabiji dio sustava. Nešto su u Intelu promijenili kada su počeli isporučivati Philips chipove ali ne bitno. No ono bitno je sam procesor. Naizgled je to prilično slab primjerak sa 1.4 do 1.7 GHz. No, on ima i 1 Mb L2 memorije, jako malu potrošnju, malo zagrijavanje i veliku brzinu. Model 1.5 je jednako brz ili brži od Pentium 4M procsora na 2.4 GHz. Osobno sam to izmjerio. Sve u svemu izuzetan procesor za notebookove. Sada u oni jednako brzi kao i laptopovi ali baterija traje i traje. Tko bi mu odolio? Samo igrači!?
Speedstep (speeddrek) tehnologija daje mogućnost da procesor radi na manjem taktu kada nije priključen na vanjski izvor energije. Bullshit. To ne radi dobro (kod većine) i potreban vam je program SpeedSwitchXP da to kontrolira kako treba. Tada je sve OK.
Grafičke kartice
Postoje tri velika igrača na tržištu. O Intelu se nema što reći. Oni nikada nisu znali napraviti dobru karticu pa tako ni sada. To je kartica koja se ugrađuje u jeftine modele prijenosnika i nema snagu sa nešto veliko.
nVidia je relativno nova na tom području. Kako su radili dobre grafičke kartice za desktop, tako su se bacili i na prijenosnike. I nastavili su proizvoditi dobro. Njihove kartice ne zaostaju za ATI-jevim. Problem im je veće grijanje i veća potrošnja struje.
ATI je apsolutni vladar tog područja. Modeli su nazivom jednaki onima iz desktopa ali malo zaostaju u brojkama. Ipak je teže napraviti dobar GPU za prijenosnika. Svakako su prvi izbor za bilo koga.
Koju god grafičku da kupite, nemojte misliti da je to ekvivalent desktopu. Daleko su sporije. Zato troše manje struje i manje se griju. Treba pripaziti i na memoriju. Shared memorija nije baš ono što netko želi u svom stroju. Ovdje je to vrlo čest slučaj. Tako stradaju oni koji ne paze ili ne znaju. Takvi su modeli, dakle, on-board, što jednako loše kao i kod desktopa.
Hard diskovi
Opet nešto značajno smanjeno. No hardovi su interesantni zato jer se mogu zamijeniti. Svi su unificirani i imaju dimenziju 2.5''. Kod laptopa su malo skriveni a kod notebooka postoji ladica koja se vrlo lako vadi. No, to nije pravilo. Vladari proizvodnje su Toshiba i IBM. Ostali samo kaskaju. Brzine diskova su daleko manje nego kod desktopa je im je brzina vrtnje obično 4200 o/min. Postoje i modeli sa 5400 ali ih nema u prvoj ugradnji (ili vrlo rijetko). Cashe je isto tako važan. Mnogi ugrađuju 512 kb. Bolji modeli imaju i 2 Mb, a posebno ima za kupiti i od 8 Mb samo su dosta skupi. I opet je priča da disk jednakih karakteristika neće biti jednako brz. Prijenosni disk je otporniji na trešnju, udarce, vibracije, manje troši struje, manje se grije i, k vragu, sporiji je.
Za entuzijaste, taj se disk može spojiti (iz bilo kojeg razloga) u desktop stroj uz pomoć posebnog kabla kojeg sam ja kupio za 30 kn. Može se kupiti i eksterna ladica USB2 koja ne treba napajanje (dakle troši do 500 mA). Veliki disk se može spojiti na USB2, firewire ili PCMCI (potrebna posebna kartica). Mora imati posebno napajanje i ne može se s njega bootati. Brzina je veća na PCMCI nego na ostalim rješenjima. Vrlo korisno, a ja sam spojio i DVD-RW. I radi normalno. Sve u svemu, mjesta za igranje koliko ti srce zaželi.