Još mi je bolje što svi takvi gledaju isključivo ravno/pravo, kao konji s onim vizirima, da slučajno ne bi uspostavili eye contact s tobom. Kao i kad stanu nasred raskrižja, gledaju u imaginarnu točku drito ispred sebe, da slučajno ne bi doživjeli neugodu.
Puštam svakog koga mogu na normalan način, uz pokazivanje rukom ili blendanjem - rijetko tko se zahvali.
Neki dan mi je isto tako neki lik u Audiju agresivno doletio u lijevu traku za skretanje lijevo, u kojoj sam čekao 3-4 ture semafora - spušta prozor, maše da mu se maknem, da se može prestrojit i fino skippat red. Moš mislit kako sam ga pustio, prošao sam mu par milimetara od retrovizora. Da smo se dotakli, bilo bi zabavno. Jedva čekam da mi neko zapne za lijevu stranu auta pa da ga prelakiram na osiguranje.
