Od mnogo igara koje sam igrao bilo je onih koje treba pamtiti ali i onih koje je bolje što brže zaboravit. Kao prvo Farenhait ima jednu od najboljih priča i znam da sam bio zaljepljen za ekran dok je nisam prešo, zatim tu je cjeli serijal comand & conquer koji je bio vrijedan igranja (prva igra mi je bila red alert 2 i znam da sam mnoge dane proveo igrajući tu strategiju), nakon toga slijedi Mafia, igra koja nas vraća u zaboravljene dane starih automobila te ima odličnu igrivost. Jedva čekam da izađe dvojka. nakon toga to su svi serijali Call of Duty-a koji na najrealističniji način prikazuje 2 svjetski rat. Tu mi još dobar Prince of Persia (sva tri nastavka), pa Splinter cell (također svi nastavci), tu je još i Broken sword za kojeg znam da sam razbijao glavu da skužim kako preć jer stvarno ima mnogih stvari koje ti se trebaju posrećit da ju uopće prođeš, ali igre poput najnovijeg NFS-a (Prostreet), cossakss (moraš igrat 2 dana da pobijediš komp na easy, a da ne spominjem da ti treba vojske koja zauzima pola karte), Civilization-a kojeg sam igro jedno pol sata nakon kojeg je uslijedio što brži i bolji uninstall jer igranje na poteze mi je stvarno debilno, Far cry je dobra igra (i još je) sa odličnom grafikom i zanimljivom pričom ali također kao crysis nije bila optimizirana i tada sam je jedva igrao na najnižim detaljima, tu je još i SOF koji mi je zakon samo zato što ga rastrgaš kad ga pogodiš sačmaricom, pa dosadne igre u kojima se igraš tycoona i provedeš dosta sati da nešto izgradiš i kad to napraviš izgubiš volju i u tome ne vidim poante, pa tu je i stvarno loš Driver.
Današnje igre imaju vrhunsku grafiku koju ako želiš imati stalno moraš kupovat novije komponenete te se sve svodi na biznis, gdje više se tolko ne obraća pažnja na samu priču već samo na grafiku, grafiku i samo grafiku. Od toga ne profitiraju gameri već samo bogati ljudi koji se samo još više bogate.