bok,
Ja sam po struci pravnik (nisam odvjetnik) i radim u jednoj firmi. Meni je po zakonu zabranjeno davati pravne savjete i naplatiti ih (kazneno djelo nadripisarstva). Znači, kada mi dođe poznanik i kaže daj dobio sam npr rješenje o prekršaju daj mi reci šta da radim, ja mu ne smijem naplatiti svoj pravni savjet. (da se razumijemo - prijateljima ne bih ni naplatio). Budući da se radi o čisto intelektualnom radu (nešto kao podešavanje programa - nema fizičkog rada - nije ništa spojeno, iscijepano, zazidano i sl.) - to nitko ne cijeni. Odnosno cijeni kad kazes da taj posao kod odvjetnika kosta tisuću ili dvije ili koliko već kuna, onda se ljudi malo štrecnu. I zato ako možete, morate naplatiti svoj rad, i to po devizi što više to bolje. (odnosno što višu cijenu stavite to će Vas više cijeniti - naravno sve ima svoje granice)
I ima jedna caka kod poslova koje ne zelite prihvatiti - netko je to isto bio napisao - lupiš cijenu barem dva tri puta veću. tako da će ta osoba koja je pitala ili odustati odmah ili ćete lijepo zaraditi.
p.s.
A kod svega naprosto obožavam kada mi dođu sa "samo" zatim "kratko" ili "ako mi možeš pogledati" ili "ako možeš napisati nešto" kao da ću napisati onako napamet iz rukava ili da je to nekakva struja svijesti.