i da, da se osvrnem na nečije riječi o sređivanju računala rodbini.
radio sam to par puta. i svaki puta izašao kao posran.
dolazi ti obitelj u dućan k tebi, neznanci, vidiš da nemaju novca, da hoće djetetu priuštiti novo računalo, izađeš mu u susret, daš mu čak i popuste, veliš džabe ti ga složim, stavim OS, dopelam doma, poštekam sve da radi, instaliram djetetu koju igricu, sve super, odbijem novac jer mi je žao ljudi, popijem sok, popričam s njima, znam kako bi meni bilo da nemam.
i prođe par dana, čovjeku nekaj ne radi kako bi htio, odem, sredim winamp i bsplayer za gledanje filmića.
za par dana lik zove da mu se jedna igrica neće instalirati. velim uz najbolju volju, ali imam i ja privatni život, budem došao drugi dan, danas ne mogu. a on bog mater, da koje sam ja smeće, da kaj sam ja njemu prodao, s puškom će mi doći doma i ubit me, ovo ono... danima me proganjao, evo smirilo se sva sreća...
ljudi moji, ovo je realnost. a bilo bi lijepo da mi je taj čovjek npr rodbina...