Antialiasing je jedna od starijih metoda za poboljšanje 3D grafike u igrama, zajedno s nekim manje spominjanim tehnologijama koje su nekad bile popularne kao što je sad DX10 - npr. T&L iliti transformation&lightning.
U doba CRT monitora i niskih rezolucija (640x480-800x600) pametne glavice su došle na ideju da te niske rezolucije načine ljepšima jer smo zbog ondašnje 3D geometrije u igrama susretali velike ravne površine na kojima je aliasing bilo više nego očigledan (a'la stepenište u Super Mariu
) - (Quake 3 je prvi u 3D igre uveo sfreične multi-poligonalne oblike).
Prvo je krenulo sa sramežljivim AA 1x da bi danas imali Temporalno-Kvantno-Pozitronske 64x AA alogritme
Prije su AA doslovno ubijale grafičke kartice, no s napretkom tehnologije obuzdala se i AA-ova glad za hardverskim resursima, no još uvijek je nemal danak na performanse.
Dolaskom modernih igara tipa Oblivion, Crysis i sl. došlo je do povećanog korištenja raslinja u igrama (takozvani the Bush
) s kojim su došli novi penali vezani za AA, koji sad mora zagladiti svaki list, travku ili grančicu što direktno utječe na performanse ionako hardvera gladnih igara.
Još jedan zanimljiv nusprodukt hardverskog napretka (kad već dolazi do softverskog "nazatka") je taj da igramo u sve većim rezolucijama (razlučivostima za
puriste).
Dakle, došlo je do tolikog povećanja broja poligona, rasta rezolucije za 3-5 puta, no još uvijek AA se koristi i to obilato, no s puno manjim efektom nego prije.
Zanimljiva stvar kod grafičkih kartica je ta da će one puno lakše "progurati" visoke, nativne rezolucije današnjih LCD-a nego 2-4x AA pri nižim rezolucijama.
Dakle, da sumiram:
Mislim da je danas daleko bolje igrati u višim detaljima/rezoluciji pri višem framerateu nego žrtvovati framerate, rezoluciju ili detalje nauštrb zaglađivanja oštrih rubova (AA) jer kod modernih igara AA ima vrlo malu ulogu u kvaliteti prikaza pokretnih slika.