Početak je svijeta, Bog je stvorio zemlju, vodu, drveće,......
Stvori i Adama, ali njemu dosadno pa ovaj zamoli Boga da mu stvori nesto da se malo zabavlja. Stvori Bog Adamu ženu Evu.
Upoznali se oni, tamo-vamo. Kad ono Adam poglda Evu "dole". Momentalno mu izraz lica bi o_O.
Adam:Mrš od mene, pa ti nemaš rupu, mrš.
Eva:Pa de nemoj tako, zar je to toliko bitno....
Adam:Ma bježi od mene, nemaš rup, neću da te više vidim.
Ode Eva sva uplakana, uđe u šumu i naleti na djetlića. Pita nju djetlić
Djetlić:Šta je bilo Evo, što plačeš?
Eva:Adam mi rek'o da me neće jer nemam rupu.
Djetlić:Pa Evo draga, što odma nisi rekla. Sad ću ti ja to napravit.
Sleti djetlić dole, kljuc, kljuc, kljuc i napravi rupu.
Naučno je dokazano da zbog toga svi djetlići imaju crven kljun.
Vraća se Eva Adamu i kaže
Eva:Evo Adame sad imam rupu daj da opet budemo zajedno.
Pogleda Adam i opet o_O
Adam:Ma vidi na šta to liči, nigdje nema dlake, kako ja da se uzbudim, nadražaji,...... Mrš od mene.
Eva opet počne plakati i ode. Naleti u međuvremenu na majmuna.
Majmun:Šta je bilo Evo, što plačeš.
Eva:Rek'o mi Adam da me neće jer nemam dlake dole.
Majmun: Pa što odma ne kažeš?
Počupa majmun dlake sa guzice, nakalemi ih Evi.
Naučno je dokazano da majmuni zbog toga sada nemaju dlake na guzici.
Dolazi Eva Adamu ponovo.
Eva:Evo Adame moj dragi sad imam i dlake.
Adam ruku gurne dole da opipa.
Adam:Ma mrš od mene.....vidi kakva si suva, zapinjaće, strugaće.....
Eva ponovo u plač i ode. Prelazeći preko jednog mosta, sretne ribu.
Riba: Evo šta ti je, što plačeš?
Eva:Adam mi rek'o da me neće jer jer sam dole suva.
Riba:Pa što odma ne kažeš?
Iskoči riba iz vode i uleti Evi i nakvasi je.
Od tada je ostala jedna nedoumica za vse naučnike.
Da li riba smrdi na ****u ili ****a smrdi na ribu?