Kao maloljetnik i sam sam bio na gašenju šumskih požara, od kojih je jedan bio i veći i opasniji od ovog. Išao sam vrlo dobrovoljno. Nisam bio ni dopisni član tog DVD-a. Ponosan sam na svoje iskustvo, a sada vidim i sretan što je sve prošlo u redu. Uz mene je uvijek bio predsjednik DVD-a koji me cijelo vrijeme nadgledao, pratio i pazio. U to vrijeme me naučio da se nigdje ne ide na gašenje bez šibica. Glupo, ali je upravo to spasilo veliku količinu šume, ali i vrtova ljudi.
Bio sam jako zadovoljan kada su požari bili ugašeni. Jako zadovoljan. Ali tek sam uvidio pravu sliku kada sam ušao u selo ljudi čiji su vrtovi bili. Ta zahvala se ne može opisati riječima. Ti vrtovi su im bili sve što su imali.
Bili su i profesionalci s nama. Ti profesionalci su uletavali tamo gdje niti ja sa svojih glupih 14 godina nisam htio ići jer je bilo jako opasno. Tada sam vidio što znači biti hrabar. Sitne opekotine nisu niti smatrali ozljedom. A bilo ih je.
Biti profesionalni vatrogasac je vjerojatno zadnje zanimanje koje bi čovjek pri zdravoj pameti htio raditi. Čisteći ulice zaradi se više, a parave opasnosti gotovo da i nema. Vatrogasac cijeli dan gleda TV i odlazi u prosjeku na 2 intervencije dnevno (Zagreb). Dakle, 2 puta dnevno glava u torbi. Idem se prijaviti u Legiju stranaca jer tamo nisam u opasnosti niti 2 puta mjesečno. Daleko je sigurnije.
Boli činjenica da su poginuli gaseči NIŠTA. Još više boli što bi ih prozivali da nisu išli gasiti upravo to NIŠTA. pak je to bio samo otok sa kojeg se požar nije mogao proširiti.
Mislim da za tu situaciju i smrt vatrogasaca zapravo nitko nije kriv osim idiota koji je bacio opušak. Sve je to niz nesretnih okolnosti kao i potres. Ovaj koji je bacio opušak treba pred zid jer nije dotepenec i zna dobro kako gori suha trava.