Stojimo nepomični,
U oku suza .
Sa neba kiše
Vratit ih ne može ništa više,
Drhtave ruke, očeva.
glasni jauci majki
ni bol u grudima njihove djece ...
Njihova tijela predana zemlji…
I zemlja plače
Duh njihov,
Iznad plamena
Zauvijek će bdjeti na mirom Kornata.
Tužno
U nama jeca, gorak okus šutnje…
Nema ih više .
Ne! nisu oni bezimeni
Njihova imena
Živjet će vječno u našim srcima.
Skamenila se ruka, koja je vatru zapalila .
Skamenila se pomisao....
plačemo ovdje nepomični,
Suza u oku .
Sa neba kiše...
Vratit ih ne može
Ne! ništa više.
Počivali u miru!