[domy_os]

Nema nikakvog zaokruživanja, jednostavno je to tako...

Proizvođači tvrdih diskova kapacitet obično označavaju koristeći SI sustav s prefiksima „mega“ i „giga“. To je puno za povijesne zahtjeve. Diskovi kapaciteta od nekoliko milijuna bajtova su se koristili od 1956., davno prije uvođenja binarnih prefixa (koje je standardizirao IEC u 1999.). Mnogi stručnjaci su ranije u računalnoj i poluvodičkoj industriji koristili prefiks „kilo“ kako bi označili 210 (1024) bita, bajta ili znakova jer je 1024 dovoljno blizu 1000. Slično se prihvatilo i za prefikse „mega“, „giga“, „tera“, čak i „tera“ te „peta“. Često ova upotreba koja nije u skladu sa SI sustavom dovodi do toga da je 1 kB = 1024 bajta, ali to je uglavnom izostavljeno, naročito u reklamnoj literaturi.

Operativni sustavi, kao Microsoft Windows, redovito prijavljuju kapacitet koristeći binarno objašnjenje prefiksa, što dovodi do odstupanja između kapaciteta utvrđenog od strane proizvođača i onoga što sustav prijavljuje. Razlika još više dolazi do izražaja kod raspona od nekoliko gigabajta. Na primjer, Microsoftov Windows 2000 prijavljuje kapacitet diska u decimalama do 12 ili više znamenki i koristeći binarne prefikse za tri bitne znamenke. Tako disk kapaciteta 30 GB deklariranog od proizvođača u Windowsima 2000 može biti prijavljen kao 30 065 098 568 bajtova i 28 GB. Proizvođači koriste SI značenje prefiksa „giga“, 10^9.

Međutim, raznorazni programi pod Windowsima gigabajt određuju kao 2^30 ili 1073741824 bajta tako da će prijavljeni kapacitet diska tada biti bliži 28 GB. Zbog toga mnogi alati koji prijavljuju kapacitet su počeli koristiti prije spomenuti IEC standard binarnih prefiksa (npr. KiB, MiB, GiB) jer su njihova značenja jednoznačna.

Neki ljudi opisuju odstupanje u prijavljenom i naznačenom kapacitetu kao da je to iskorišteno za podatke o datotečnom sustavu ili particijama, ali to je zapravo pogrešno. Međutim, kod većih datotečnih sustava (od više gigabajta), ti podaci rijetko zauzimaju više od nekoliko megabajta i prema tome se ne mogu ubrojati u izgubljene desetke gigabajta.

Kapacitet tvrdog diska se može dobiti umnoškom broja cilindara, broja glava, broja sektora i broja bajtova po sektoru (najčešće 512).