Subota, 21.7. Opet ista spika sa suncem, budimo se na 30ak C u 9h, prvi dio dana copy/paste kao prethodni. Oko 12h odlucujemo otici na Socu, ali malo nizvodno, gdje je beach bar. Pijemo nesto bolji Heineken uz odgovarajuci razglas (130+ dB) i zvukove AC/DC, Gunsa, Maidena, Pantere... jos malo brckanja u ledenoj Soci, pa odlazak na talent stage, jer su trebali poceti rijecani D.N.R. Odlican nastup pred 20ak ljudi (malo nas je al smo govna attitude), uz razvodnjene espresso kave sa standova. Iza njih odlicni viking metalci Varg, kojima na prvoj stvari puca zica na gitari. Raspitujem se za CD, kazu nemaju ovdje, ali mogu ga kupiti online jer imaju izdan kompletan album Wolfszeit, a ne tek promo ili demo. Kome se svidjaju Tyr, Amon Amarth, Einherjer, preporucam ih. Mladi bend (decki 20-25 god.), ali ce daleko dogurati.
Iza njih, malo ogovaranja Cradlea s ekipom, cuga, hrana, te idemo prema satoru na tusiranje i rashladjivanje. Htjeli smo doci na stage ranije, da ulovimo Krypteriu i Aborted, ali opet zbog ***ene vrucine nemamo volje, te lijencarimo, znojimo se i pokusavamo doci do daha, pod neadekvatnom hladovinom paviljona. Konacno oko 18.30h dolazimo do stagea, gledamo Grave Diggere (not my cup of tea), Exploited (solidni metaloliki nastup za pankere), i onda razvaljotina na Sodom. Kako smo jos imali posljedica od prijasnjeg dana, a i subotnja zega je uzela svoj danak, drzimo se podalje i kulerski slusamo uz konstruktivnu kontemplaciju o smislu zivota sa par pijanih nizozemki goticarki. Sodom sviraju cover Ace of Spades (3. put ga cujemo u 3 dana) i zavrsavaju nastup. Onda opet pocinje priprema za ludnicu, jer roadie-ji Blind Guardiana pocinju nastimavati instrumente! Uz monolog War of the Wratha, legende izlaze na stage, i prvo sok (shock, ne juice) - kako Hansi izgleda staro uzivo. Nebitno, jer skace i pjeva kao na Battalions of Fear. Raspolozen je, glas ga odlicno sluzi i ima dobru komunikaciju s publikom. Idu Into the Storm, Quest for Tanelorn, Time stands still, Fly, Nightfall, Valhalla, Welcome to Dying, This will never end... ne nuzno tim redoslijedom. Pozdravljaju se, odlaze, gase se svijetla... klasicni bis setup. Nakon par minuta fanaticnog skandiranja, izlaze i prze jos Bards Song, Lord of the Rings i Mirror Mirror. Naravno, taman kad je atmosfera u klimaksu, legende odlaze. Organizatori su zli i opaki, i drze se rasporeda. Nista, izgleda da ih moramo opet hvatati na Wackenu.
Tokom pauze, dolazi brdo cudnih ljudi, obuceni u crno, s previse ostrih predmeta na odjeci, lica ofarbana corpsepaintom... aha, znaci sad su neki black metalci na redu. I to ni manje ni vise nego Immortal. Nakon raspada, odlucili su se ponovo okupiti, i ove godine se pojaviti na 4 probrana festivala, MC je jedan od njih. Iako nije bas moj stil, odsvirali su fantasticno. A napravili jos veci show, s bakljama, vatroskocima, dimom etc. Pravi cirkus. Osim toga, vokal je bio totalno spaljen, growl mu je spetljao glasnice pa je povremeno vriskao i pistao nesto nedefinirano. Osim toga, malo je zaboravljao raspored pjesama. Highpoint je bio kad je razvaljivao neki cudni riff klececi na podu tako da ga nitko nije mogao vidjeti, i tako jedno 2-3 minute, dok se ekipa pitala sta to ovaj radi. Onda se naglo digne, dodje do mikrofona zagrowla "whatta fuck?!?"
OK, nema veze, odlican show, cak sam se i lagano popalio i poceo pocupkivati i bacati neki polu-headbang pred kraj koncerta. Kako su oni bili headlineri, ocekivao sam malo duzu svirku, ali vec oko 2h je bio fajront. Skupljanje utisaka i komada tijela, odlazak k satoru, party, spavanje, reboot.
Nedjelja, 22.7. budjenje pri nesto ugodnijoj klimi, konacno je i malo zapuhalo, ali i dalje uz veliku vlagu. Pakiramo se, slazemo satore, paviljne, vrece, madrace, pozdrav s ekipom i dogovor rute, zadnja kava u Tolminu i povratak doma, taman na restart F1 na Ringu.
Sve u svemu, odlicno (iako malo prevruce) iskustvo. Druge godine se ide obavezno, uz neka nova saznanja, iskustva i ostali crap.
Pedal to the Metal! \m/ -.- \m/