Ajde vi i vase zene istog i suprotnog spola...
Nego, sad kad sam napokon skupio dovoljnu dozu prisebnosti, da napisem koji recap Metalcampa 2007:
Dakle bilo je to dne 19.7., 2007 LjG. Plan je bio da idemo na zadnja 3 dana, jer nema vise godisnjeg, love za ulaznice i hranu etc. Krenusmo frend i moja mamurna malenkost sa Trsata/Rijeke u 16:15, s planom da se tamo nadjemo s ostalom ekipom koja bi trebala doci nesto prije nas. Dolazimo u Tolmin nesto prije 19h, i prvo falimo ulaz u kamp jer nema uocljivih znakova. Susretljivi i prijateljski nastrojeni domicilni life formsi nas upucuju na rasrksce koje smo prosli, te tada uocavamo malu tabelu, onu kao sto restorani koriste da najave marende za taj dan. Natpis rukom napisan, crnim markerom. Nije dobar pocetak, izgleda kao lokalna ribarska noc petkom navecer u Cizicima.
Ulazimo u kamp, i nakon prolaska groblja i duznog saluta ekipi koja tamo odmara - sok (as in shock, ne juice). Ogroman kamping, hrpa auta, satora i polusvjesnih jedinki, u daljini stage na kojem prase Gravewormi. Premisljamo se ocemo li odmah zapalit za stage, pa na kraju dana dizat sator etc, ali zbog umora ipak se odlucujemo prvo skrasiti. Organizacija nikakva - tip na ulazu na broken Slowenianu kaze da moramo parkirat u zadnji slobodni red i staviti sator tamo. Parkiramo po uputama, ali uzimamo nesto stvari i odlazimo u quest trazenja kamping mjesta. Nalazimo ga 15ak min kasnije, cca 500m od auta i 200m od glavnog stagea. Perfect.
Dizemo sator, paviljon, pumpamo madrace, raspakiravamo se, jedemo, pijemo, upoznajemo ekipu oko nas. Od ostatka drustva ni traga. Nebitno. Jurimo na stage oko 22.45h i hvatamo odlicni Satyricon (kojima se na stageu pridruzio i onaj vokal Immortala, cije ime mi bjezi...). Instant kvlt. Iza njega Kreator, Mille koji kao i obicno nesto sere, ljevicarske spike, metal unity, mrzimo rasizam (dok mu cca. 100 slovenskih skinjara iz prvih redova dize srednji prst), nesto opake trasherske svirke, nesto sranja itd. Sve u svemu, rista jos uvijek dobro dere. Oko 2h idemo nazad k satoru, pritom kupimo par ljudi i zena (oba spola
) za partijanje. Kod satora deremo pive i sendvice do cca 4h. Krevet. Spavanje. Reboot.
Petak, 20.7. Drugi dan skuzimo da smo se s***ali oko izracuna trajektorije sunca, koje nam dere drito u bok satora, dok paviljon baca ugodnu sjenku 3x3m kraj satora. Ef'in sranje. Nista zato, ionako su svi budni do 9h. Shopping u Tolminu u konacno se nalazimo s ostatkom ekipe, koja je dosla 30ak min iza nas i kampirala 15m od naseg auta, bez da su ga vidjeli (!!!). U gradu je preludo, cini mi se da Tolmin zivi samo za ovaj tjedan. U marketu i kaficima brdo polusvjesnih metalaca, lezi se po parkovima i terasama, spava u hladovini, jede mortadela i edamec ili se izbijaju klinovi raznim zesticama. Po restoranima je specijalitet Metal Grill, Meat Plate Metal, Motorhead meat plate i sl. delicije. Inace, Tolmin je hebeno jeftin grad. Jeftiniji nego Cro. Pive ispod 1 eura, kava 65 centi, pizze 4-5 eur, ramstek s gljivama i prilogom 6 eur. Zato je festival preskup. Losa i razvodnjena Union pifa = 3 eur + 1 eur za case, mala casa medovine 4.50 eur, kebab sendvic (od piletine!
) ili hamburger 4 eur.
Whatever.
Nakon rucka idemo vidjeti tu Socu. Ta rijeka owna. Cista i ukusna (bolji okus od Uniona na stage area), ali sto je najvaznije - ledena! Skoro su mi muda otpala kad sam se bacio. Ali nakon nesto plivanja, priviknes se. Na jednom dijelu, kod nekog otoka u sredini je struja zla. Ne mozes plivati, hladiti pive, stajati, sve nosi nizvodno. Par piva, boca zestice i polusvjesnih jediniki je doplivalo nizvodno, pa smo dosli na ideju da druge godine donesemo vrsu i razapnemo preko rijeke. Hladimo se u Soci, pijemo na njenim obalama i za***avamo s nekim Talijanima i Nizozemcima, i za to vrijeme kao i svi true metalci svijetle puti, izgorimo na suncu unatoc faktoru 10.
Vrijeme je za stage. Lagano tusiranje s ledenom vodom (to ili Soca je jedini spas kad vani przi 38 C, nema nikakvog vjetra, velika vlaga u zraku, a znojis se samo tako i pri najdebljem hladu). Dolazimo do glavnog stagea oko 17h, taman da uhvatimo Svicarske folk-metalce Eluveitie, koji zvuce odlicno u svojoj kakofoniji od 7-8 instrumenata. Jedan tip nam je natuknuo da je violinistica Hrvatica pa joj dobacujemo par opscenih i socnih komentara, na sto je ona reagirala tako da nije uopce reagirala. Valjda radi buke. Uskoro se micemo sa stage area jer je vrucina nepodnosljiva, a nemamo se gdje skloniti. Nigdje hlada, osim u sjeni tonske i light kucice, u koju se vec naguralo marve. Nista, odlucujemo do mrakopada proci merchandise i food standove. Kupujemo neke djidje, majice, killere, zastave, ono standardni warez i ikonografija. Zastave su nam pokrali sa paviljona, zadnju noc. A cujemo da nismo bili jedini...
Iza 19.30h konacno je malo popustila nesnosna zega, te odlazimo na stage poslusati Engleze progresivce, Threshold. Vokal je opako felsao (valjda ga puklo sunce), a gitare zvucale dosta ispumpane. Samo je bas i bubanj zvucao kako spada. Lik nesto sere o razglasu, ali do kraja nastupa se nista nije popravilo. Iza njih, i male pauze, dolazi jedan od glavnih razloga zasto sam dosao na MC:07. Uz zvukove Ad Victoriam, spusta se zastava sa ukrizenim macevima i natpisom - EnsiferuM! To! Pocinje prziona, zvuk savrsen, iako su srednji malo povuceni, kao da je tonac upalio loudness. Malo mijenjamo poziciju blize sredini i slika se popravlja. Petri i Markus opako prze, epic do jaja. Steta sto se keyb. Meiju drzala cijelo vrijeme iza, ima mala stosta toga za pokazati.
Nizu se Treacherous Gods, Tale of Revenge, Into Battle, One more magic potion, Ahti, Lai Lai Hei (ubi me bass), Hero in a Dream, Guardians of Fate, Victory Song i ostale. Bitka uskoro zavrsava, Ensiferum je pokorio i potpuno porobio Metalcamp! Kraj prebrzo dolazi. Bis, jos 3 stvari, Petri ima dobru komunikaciju s publikom, cak se i par Finskih zastava razvilo.
Mala pauza, pa na stage dolaze Cradle of Filth. Nisu mi bas napeti, ali znam par dobrih stvari koje volim poslusati, uglavnom s Midiana, Nymphetamina i Thornographyja. Sviraju cca 45. min, u kojima je Dani The Dwarf sutao svjetla, bacao boce u publiku i prevrtao monitore i ventilatore. Lik je bio totalka razvaljen, a kasnije smo culi da je bilo svakakvog sranja s alkoholom i tabletama. Nakon 15-20 min razbijanja stagea i pljuvanja po publici, organizator konacno odlucuje prekinuti tu predstavu i gasi svijetla i ton, taman nakon sto Dani najavi Principle of Evil made Flash. Band odlazi u backstage, dok Dani jos blijedo gleda jer mu nije nista jasno. Konacno i on nestaje. Hvala qrzu, to je vec bilo zlo za gledati. Muzicki, bend je odradio svoj posao korektno, a Dani je falsao, kokodakao i podvriskivao toliko lose da mu se ekipa pocela smijati u facu.
Iza njih 30 min pauze, hamburger, piva, pica, pa Motorhead. Neumorni Lemmy, iako je prosao 60-tu prasi kao tinejdzer. Vise od sat i pol hebene svirke, ekipa mosha, Lemmy ih potice, malo pod***ava Cradle, malo se s***o pa je rekao "this fucking Germany fucking rocks!", onda se ispravio na "Slouvinija". Ja sam vec do tada, sto zbog vrucine, sto zbog loseg piva i mesa, a sto zbog razbacivanja na Ensiferum bio mrtav umoran, pa sam vecinu koncerta proveo u deliriju. Nakon zavrsetka nekako nalazimo put do satora i pri tome zapinjemo i rusimo 3-4 tudja satora (nema svijetla u kampu!), jos malo party sa susjedima, pa krevet, spavanje, reboot.