Glavni problem je da je više teško biti originalan.
Prije su igre bile relativno nova stvar, neistražen, djevičanski teritorij, a sada su industrija kao i filmska.
Znači gleda se omjer uloženo/dobiveno.
No što je zanimljivo i čudno je to što "underdog" igre, iliti igre koje ne dolaze od velikog (poznatog) developera/izdavača su obično smeće.
Prije to nije baš bilo tako, znalo se naći pravih dragulja u tome, no danas su to obično FPS klonovi s lošom produkcijom.
Jedina igra u zadnjih godinu dana koja me zbilja oduševila je Company of Heroes, i iako nije najoriginalnija (COD + Warhammer DOW + C&C) odličan je "mišung" tih igara.
Problem je u prvom redu u izdavačima i mainstreamingu igara kao medija.
Veliki izdavači kupuju odlične razvojne timove (EA recimo) i onda ih sile da naprave igru "7-77" odnosno po imbecilnom američkom ESRB-u da igra pokrije što veći dijapazon potencijalnih kupaca (koji se tvore uglavnom od šmrkalja koje roditelji drže za ručice dok kupuju u Wal-Martu).
Da bi stvar bila gora generalni konzolitis koji je zahvatio Amere (a budimo iskreni - za njih se igre i najviše rade jer ih i najviše kupuju), prvenstveno M$ sa svojim XBox-om dovea je do toga da se ogromna količina igara rade kao crossoveri s velikom prednošću danom konzoli, tako da se praktički igra razvija za Xbox i onda porta na PC.
A nove igre na konzolama su baš namjenjene "mentally challenged" populaciji pridošlica u svijet gaminga kojima je "install shield" procedura u Windowsima prekomplicirana, nego samo žele upaliti konzolu i žderati fast food dok razvaljuju glave u Gears of war.
