Evo i mene rekreativca...
Sviram gitaru prilično neaktivno nekih 7 godina. Prije toga sam u osnovnoj skoli svirao brač koji danas mogu jedino držati jer je sviranje istog isparilo iz moje glave.
Od igračaka imam: Washburn N2 elekktrična, Fender DG16 akustara, Marshall Valvestate 8040 pojačalo i Zoom 606 multiefekt.
Washburn je relikvija ovom technix-ovom trogodišnjem pijančenju.
Sviram ono sto mi se svidi, od akustične verzije "Hit me baby one more time" do "Enter sandman".
Još puno toga bi volio popraviti u svirci ali mi je nestrpljenje glavna prepreka.
Nemoguće mi je visednevno sjediti pred jednom pjesmom i skidati ju. Uvijek sam se divio takvim ljudima. Ja ako ne mogu skinuti jednu pjesmu za dan dalje ni ne pokusavam. Ima izuzetaka ali su jako rijetki. Živjeli Ramonesi, troakordne pjesme i solo na jednoj žici.
Jedino mi je drago sto me prosla bolest protiv koje nisu cjepljeni ni puno bolji gitaristi zvana mjenjanje instrumenata.
Skužio sam da mi niti jedan Pensa Shur ne moze pomoći da zvučim kao XY ako se nevježba dovoljno. Bijah slijeeep a saaada viiiidim!
Sviram za svoju dušu, za druge ako me potplate roštiljem i pićem, rekreativno tu i tamo nabacim koju tablaturu na 2akordi.net.
Od ovih "slabije znam svirati" instrumenata imam Hohner Pro harp usnu harmoniku i Casio klavijature. Čisto da odmorim od žica i trzalica.