Dolazi Papa Benedikt u posjet Hrvatskoj i na aerodromu ga čeka šofer.
Utovare oni prtljagu, uđu u ogromni VOLVO sa zatamnjenim staklima, a Papa šapne šoferu:
- Slušajte prijatelju, u Vatikanu mi ne daju da vozim, ni po Europi, ni u Americi, ni igdje drugdje. A ja bih rado malo sjeo za volan, pogotovo tu kod vas gdje su lijepe nove ceste, pa ako nije problem...
Šofer se sablazni: te nemoguće, te ostat će bez posla, te pravilo službe.
Ali ga Papa opet zamoli, tutne mu zlatnu medaljicu i nešto eura i na koncu se nekako dogovore. Papa se prebaci za volan, a šofer, još u strahu, sjedne otraga.
Krenu oni, a Papa začas nagari na stotku, pa na stodvadeset, pa stopedeset, pa još brže. Na koncu ih presretne policijac na motoru i zaustavi uz rub ceste.
Papa spusti staklo, policajac pozdravi, pogleda kroz prozor i otrči brzo do radio stanice na motociklu :
- Alo šefe, evo sam zaustavio jednog, vozio preko stopedeset, al ne znam šta da radim.
- Kako ne znaš, oderi!
- Ama, ne ide šefe, previsoka faca.
- Da nije gradonačelnik?
- Ma, jok. Viši.
- Župan?
- Ma viši.
- Da nije ministar?
- Ma još viši!
- Pa nije valjda predsjednik?
- Ma još viši!
- Pa koji je onda!?
- Šefe - ja mislim da je to glavom Bog.
- Ma kako Bog?
- Pa ko bi drugi uzeo papu za šofera?