Ma,je,je jasno,ali šta se zapravo promijenilo kod toga tvoga frenda?Jel' te poslušao (očito nije bio svjestan šta zapravo radi,čim se "začudio"),dakle,jel' te poslušao nakon toga?I ako je -zašto?Iz pristojnosti? Ili je stvarno shvatio i prihvatio ono što si mu rekao(mislim,jel' iza toga vozo nomalno i kada nije bilo tebe/drugoga iskusnijega vozača?)?
Ispada kao da se on,i svi drugi mladi vozači nikada nisu vozili sa nekim tko vozi "normalno",pa je,jadan,vidio da "to teba baš tako prašiti",kao što si i opisao.Mislim,čemu onda i auto-škola,ako nekome te stvari nisu jasne(šta,nije nikada čuo za dozvoljnu brzinu?)?Ako voziš brže,onda to radiš u 99% situacija -svjesno.Bio star ili mlad.A znaš kako se to liječi? Strahom za vlastitu guzicu.Jednostavno,taj tvoj frend,mora doživjeti neku gustu situaciju na cesti da bi se dozvao pameti,riječi tu malo koriste.Ako ga onih 20-30% sreće ne izda jel'...ovo je važilo/važi za većinu ljudi koji voze,ili će početi voziti.Uključujući i moju guzicu
Drugoga lijeka nema,barem ja tako mslim...
Btw.,svoje klince planiram,kada dovoljno odrastu,"natjerati" da "divljaju" sa autom na poligonu negdje(znam jedan idealan).Da malo osjete kako je to kada se izvrtiš.Ili kada uletiš na led...par kartonskih kutija,pa da vidim kako ih misle izbjeći pod tim-i-tim okoklnostima...ne pada mi na pamet da im tupim,ili nedajBože branim neke stvari.Dapače!