Nikola8, ovo što se tiče memorijskih djelitelja i FSB-a:
memorija uvijek radi u nekom omjeru sa FSB-om. Bilo to da je 1:1 (to je očito postavka 2.0 kod tebe u BIOS-u, ako sam dobro skužio) ili neki drugi (FSB:MEM=4:5; memorija radi na većem taktu nego FSB). I kada dižeš/spuštaš FSB, memorija se mjenja u tom omjeru kojega si postavio.
Ti djelitelji se koriste kako bi mogao dobro skalirati memoriju naprema FSB-u, bilo da imaš slučaj da možeš visoko furati FSB pa da memoriju spustiš na 1:1 (jer ako staviš veći djelitelj, neće se komp probuditi jer memorija nemože raditi na npr. 1000Mhz etc.) ili da imaš drugi slučaj, a to je da ne možeš furati visoki FSB (npr. stari northwood-i koji su po defoltu imali FSB od 133 pa je onda trebao visoki djelitelj kako bi memorija radila na više od 133Mhz).
Tako da, kod tebe je problem što neznaš max. frekvenciju svoje memorije pri određenim latencijama i naponu (npr. staviš 4-4-4-12 2T, 2.0V i ispituješ u memtestu koliko daleko ide). Kada bi znao koji ti je max. memoriji, onda bi lakše OC-a procesor, jer bi imao jednu mogućnost manje da ti ruši stabilnost pri OC-u (znaš da memorija radi na tom taktu, i onda imaš samo kao uzrok rušenjima proc ili matičnu).
Zato ti je kod svakog novog OC-a, kada imaš sve nove stvari, dobro isprobavati preko različitih metoda, dio po dio. Tako onda relativno brzo dobiješ neki max. memoriji, dobiješ max. procesoru i nađeš max. matičnoj i tek onda, kada znaš sve te podatke, ideš složiti to u jednu cijelinu, kod koje će sve stvari raditi na svojem max-u ili barem blizu toga.
Jer ovo je inače čisto metoda pokušaja i pogreške, no u nekim slučajevima ona može biti brža.
