Citiraj:
Autor Mar
Najdraže su mi te godine iskustva.
To je u jednu ruku "kvaka 22" jer bez godina iskustva nemoš dobiti neki posao (odnosno teško - recimo u struci, a da nije konobarenje), dok za dobit te godine moraš (jasno) raditi u struci... itd.
|
A čuj, to je jednostavno tako. Samo isto tako je činjenica da će poslodavac i zažiriti na dosta toga što prvotno traži ako vidi da imaš određene kvalitete / sposobnosti / znanje itd.. Zato između ostalog i postoje intervjui. I u mojoj struci se uglavnom traži minimalno 3 godine iskustva (ali ako imaš killer portfolio lako se progleda kroz to).
Moraš se staviti i u položaj poslodavca: zamisli da to ne traže - pa zasipali bi ih raznorazni dibidusi, ignoranti, mentalni bolesnici i slično (a i uz sve te zahtjeve nemoguće je izbjeći takve). Znam kakvi su se sve ljudi javljali na oglase u firmama u kojima sam ja radio - stvarno trebaš imati i živaca i želudac kao poslodavac.
No da se vratim na godine iskustva - zato i postoje razni interships, "šegrtovanje" itd. Radiš negdje za kikiriki / besplatno izvjesno vrijeme, ali dobijaš "godine iskustva" i što je još bitnije - znanje, te naučiš raditi u "real life" situacijama. To je u tom slučaju tvoja plaća.
Slažem se da je frustrirajuće i da se na prvi tren čini kao paradoks (da bi dobio posao trebaš iskustvo, a da bi dobio iskustvo trebaš posao), ali tu onda u igru ulazi vaša kreativnost, snalažljivost itd. A i kao što sam rekao - mnogi poslodavci će lako progledati kroz prste za tu stavku ako vide da pred njima sjedi kvaliteta (no isto tako morate znati da određen broj poslodavaca jednostavno nema resursa, vremena i volje učiti "početnike" poslu već trebaju zaposlenika koji će odmah uletiti u workflow - tržište je okrutno i nije mala stvar preuzeti na sebe takav rizik).