Jako puno mladih žele ili biti specijalisti u mrežama, ili u dizajniranju novih procesora ili nekih novih tehnologija, žele izrađivati uredske aplikacije i prodavati iste da stalno kaplje lova. To su sve uglavnom ljudi u srednjoj školi te na fakultetu, ljudi sa više/manje znanja te isto toliko volje za učenjem novosti. Kad se završi fakultet, idila prestaje, te nas kruta stvarnost lupi maljem u leđa (kako je to popularni John Doe rekao
), velika većina završi po servisima ili helpdeskovima, instalaciji adsl uređaja. Razlog tome je želja da se ostane koliko toliko u grani informatike, a oni snovi polako padaju u zaborav te se privikavamo na to da ovdje nema puno mogućnosti. Uglavnom je u informatici jednostavno pitanje 0 ili 1 , ili si totalni luđak što se tiče toga ili se spustiš na zemlju i skužiš da barataš uglavnom samo sa osnovnim pojmovima. Naravno, postoje ljudi koje će i ono malo znanja uspjeti isprezentirati te uspjeti, te oni kojima će se posrećiti itd. Ali ljudi moji, priviknite se da živite u području gdje nema puno inovacija,niti podrške za iste. Moj primjer? Zadnjih 4 godine učio sam mreže a ne znam ni 40% toga sigurno, marketing u IT-u brijem da kužim i brijem da mogu isprezentirati proizvod, ali , radim na poslu koji nema prevelike sličnosti sa prvotnim željama. Makar, skužio sam da ovdje imam veću slobodu što se tiče učenja i eksperimentiranja
.
U biti, ono što želim reći je : Vrlo dobro procijenite svoje znanje i procijenite kolike su mogućnosti da vas netko primi na željen posao sa tolikim znanjem. Eto, my 2 cents.