Najjednostavnije - memorija po defoltu mora raditi na DDR 400. Znači na 400Mhz. Pri tome on ima u sebi zapisane latencije na kojima MORA raditi na tih 400mhz. Te, nezovimo ih defoltne latencije, su zapisane u SPD-u. A njega bi mogao pročitati sa CPU-Z-om. Pa ćeš vidjeti na kojim latencijama mora raditi, a ništa te ne spriječava da ti probaš dal radi na nižim (ako ne radi, neće se računalo bootat i morat ćeš resetirat CMOS preko 2 jumpera na ploči).
Barton radi na 166Mhz, ako je u BIOS-u postavljeno da memorija radi u omjeru 1:1 onda i ona radi na 166 (DDR vrijednost 333mhz). Zapamti da je omjer 1:1 kod soc. A procesora najbolji, ostali rade ili probleme ili su performase slabije (zbog memorijskog kontrolera koji baš nije najbolji, recimo to tako). Znači, nemoj razmišljat o drugim omjerima.
Procesor ti je lockan, samo dizanje FSB-a će ga OC-at. Jedino na što još moraš paziti je, uz FSB, latencije memorije i frekvencija memorije. Na ništa drugo. Ako imaš matičnu koja može povući 200mhz (NF2 Ultra npr.), jedino što te može do 200mhz FSB-a kočiti je procesor (naravno, ako latencije staviš na SPD od 400). Do 200mhz si siguran da, ako nešta stane, da (ukoliko je ostalo 100% ispravno) je proc ostao suh i da mu treba povečat napon.
Inače, ja kada imam nešta što neznam di su granice, idem tražiti max. jedno po jedno. Prvo procesor dižem, a djeliteljima memorije držiš memoriju na defoltu ili ispod. Kada nađem max. za proc, idem OC-ati memoriju, a to radiš tako da spustiš množitelj procesoru (što ti ne možeš), staviš 1:1 (kod novijih chipseta i procesora memorijski kontroleri su puno napredniji, i možeš staviti omjer 1:2 bez da gubiš brzinu, dapače) i dižeš FSB. Smanjenjem množitelja procesora osiguraš da on radi konstantno na ili ispod defoltne frekvencije.
Kada nađeš max. za oboje, iskombiniraš neku najbolju frekvenciju memorije i procesors. Ovisno o platformi, ponekada je najbolje ganjat 1:1, kod AMD64 je važno ganjati što više procesor (jer memorija ne igra ulogu) i tako...
Hope it helps...
