Citiraj:
Autor Mad_Duke
dobar članak. Vrlo bi rado vidio SCSI, ako nista, onda zato jer se sprema Serial SCSI.
|
Ha nista, budemo se malo i sa SCSI-jem igrali. Kazes, *sprema* se SAS; hehe, SAS je vec davno spreman i radisan...
Citiraj:
|
Ali čekaj, na koju foru byte nema osam bitova?
|
Vrlo jednostavno. Slijedi me i pokazat cu ti...
Dakel, *najcesce* bajt ima 8 bitova, ali moze imati 1 (jedan) pa teoretski do proizvoljnog broja no u praksi do 64 bitova. Nisu uvijek i nisu svuda imali tocnu ideju koji je osnovni sklop bitova prikladan za obradu. Moderni IT sustavi ih imaju osam, no ako krenes malo u proslost, vidjet ces da to nije bilo bas tako, pocevsi od busenih kartica (IBM tip, 12 bitova) pa do modernijih uredjaja, velicina logickog bajta bila poprilicno nedefinirana, sve dok se nije udomacilo 8 bitova za jedan byte, i to radi poprilicno glupe potrebe, potpunog prikaza ASCII seta i nemogucnosti prikaza svih znakova 6-bitnim sustavom (standardnom velicinom IBM I/O transfera). Jedno vrijeme je upotrebljavan i 7-bitni (radi malih kolicina skupe memorije) te 9-bitni (radi parity checka, ali samo u nekim modelima IBM diskova i traka). Neke varijante C++ zahtijevaju minimalno 8 bitova u bajtu, no neke mogu raditi i s 32-bitnim bajtom. PDP-10 je radio s 32-bitnim bajtom, a primjera takvih masina ima jos. Cak su i neke 7XXX serije IBM racunala imala mogucnost rada s promjenjivom velicinom bajta od 1 do 64 bita. Standardni data prijenos preko FC-a iznosi 10 bita. Kada ides kopati po raznim mikrokontrolerima stvar je jos "cudnija" za jednog PC korisnika (10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18... bitni podatci a tek instrukcije...).