POSTUPAK OC-anja RAČUNALA
Sada možemo krenuti na postupak OC-anja kompjutera (a to je dizanje frekvencija iznad originalnih vrijednosti procesora i memorije, ako se dotična da išta podići).
Prije samog OC-a (bilo procesora ili memorije), moramo postaviti neke postavke kako ne bi došlo do popularno zvanog „bijelog dima“:
1)Zaključati frekvenciju PCI-E/AGP/PCI utora.
Moramo prije dizanja HTT-a zaključati PCI-E na 100mhz, AGP na 66mhz, a PCI na 33mhz.
Ulaskom u BIOS-> CPU configuration nađemo opciju „Overclock mode“, postavimo obavezno na „CPU, PCIE async“. Sad vam opcije poput „CPU frequency“ i „PCIE frequency“ nisu sive i možete ih mjenjati. „PCIE frequency“ OBAVEZNO staviti na 100mhz, time smo zaključali i PCI-E, AGP i PCI utore na njihove defoltne vrijednost i osigurali da nam kartice uštekane u te utore ne pregore prilikom OC-anja!
2)Isključiti opciju „Cool n Quiet“ i „Spread spectrum“ (staviti na disabled)
3)Isključiti sve utore na matičnoj koji vam nisu potrebni (za uređaje koje ne posjedujete) – SATA HDD-ovi, integrirana zvučna, LAN, serial port, floppy etc.
4)Isključiti „felxibility option“ – smanjuje brzinu memorije (stavlja mem. djelitelj na 166) i stavlja Command rate memorije na 2T
Također, opciju „Multiplier/Voltage change“ stavite na manual. Time ste si omogućili da sami mjenjate množitelj procesora i njegovu voltažu.
Kako da se dobije najbolji mogući overclock za jedan sustav?
Kombiniranjem najboljeg omjera frekvencije procesora i frekvencije memorije. Naravno, moramo razmisliti da li kod OC-anja hoćemo dizati napon ili ne. Dizanjem napona možemo ubiti komponentu, no kod Asrocka su ponuđeni naponi jako niski. Vcore od 1.45V i VDIMM (napon memorije) od 2.7V teško možemo nazvati extremnim voltažama. Napon se diže
samo ako se poćela javljat nestabilnost u programima za provjeru stabilnosti (daju errore)-Prime95 (ili StressPrime 2004), Super PI (32M), OCCT, S&M i dr.
Znači, da bi mogli iskombinirat „najbolji OC“ (najbolji omjer frekvencije procesora i memorije), moramo znati koji nam je max. takt procesora i max. takt memorije. Tako da kod OC-anja možemo prvo tražiti max. takt procesora (s time da zamarujemo memoriju) pa onda max. takt memorije (s time da zanemarujemo brzinu procesora) ili obrnuto, prvo memoriju pa onda proc (ali bolje je prvo proc).
Pronalazak max. stabilne frekvencije procesora za određenu voltažu
Ja to radim na način da prvo saznam max. procesora na određenoj voltaži (za sada se držimo defoultne voltaže, 1.4V). To činim tako da stavim najveći mogući množitelj procesora, olabavim potpuno memoriju (najlošije latencije i mem. djelitelj 100, voltaža memorije na high), snizim HT sabirnicu na 800mhz ili još bolje 600mhz i krenem dizati HTT. Ne zaboravimo napraviti ono što sam spomenuo ranije, zaključati PCI-E/AGP/PCI i ostalo....
Ovo sa memorijom (povisiti latencije, mem. djelitelj na 100....) i HT sabirnicom radim zato da bi mogao biti siguran da kada mi se pojavi nestabilnost prilikom testiranja, da mi ta nestabilnost nije zbog memorije i HT sabirnice (jer će one raditi debelo ispod svojih defoltnih mogućnosti). Time mogu biti 100% siguran da mi je nestabilnost zbog premalog napona na CPU-u ili jer HTT na matičnoj ne ide na tolko kolko sam stavio. Ako je radi preniskog napona procesora, on se onda povisi. Najveći je problem ako matična ne ide na visoki HTT, tu onda ne možemo ništa napraviti (rekao sam da je max. na Asrocku oko 340-350Mhz, a prosjek je 300-310mhz)! Jednostavno matićna nije za OC i morali bismo kupit novu koja ide više.
HTT se diže po 10Mhz, s time da većina AMD64 procesora ide na defoult naponu na 2300mhz (početno onda HTT možete podignuti sa 200 na 230, a onda po 10mhz). Kada se digne HTT, odlazimo u windowse testirat stabilnost sa jednim od gore nabrojanih programa. Za brzinsko testiranje preporuka Super PI, postavka 32M. Ako to završi, možemo sa jedno 60-70%-postotnom sigurnošću reći da je proc stabilan na toj frekvi.
Ako je stabilan, opet dižemo HTT i opet testiramo. Napon procu ne dižemo dok ne dođe do nestabilnosti.
Ja sam zagovornik „sigurnog OC-anja“. Držimo se defoltnog napona proca i nađemo max. frekvenciju za defoltni napon. Ako niste sretni sa dobivenom frekvom, slobodno dignite napon i testirajte dalje.
Kada ste našli max. stabilnu frekvenciju procesora (s kojom ste zadovoljni) na određenoj voltaži, krenemo dalje tražiti max. frekvenciju memorije. Ako vam se to neda, a neznate kako vam ide memorija, jednostavno ju stavite da radi niže ili ako možete što bliže ili još bolje, na defoltnim vrijednostima (200mhz iliti DDR400 je danas većini defolt).Time ste gotovi sa OC-em. Zapišite si ili zapamtite rezultat(e).
Pronalazak max. stabilne frekvencije memorije za određenu voltažu i doređene latencije
Za one koji oće još koji posto brži komp, neka nađu max. memorije za određene latencije/napon memorije. Početak ovisi jeste li prije našli max. proca za neki napon ili ne. Ako niste (tj. išli ste prvo tražiti max. memoriji), onda jednostavno stavite defoltni napon procesoru i snizite mu množitelj. Radnje prije provjere max. frekvencije memorije istovjetne su radnjama kod traženja max. procesora (zaključavanje PCI-E, isključivanje CnQ-ta, snižavanje množitelja HT sabirnice itd.) osim što nećemo olabaviti postavke memorije kao prije, jer tražimo max. memorije sad. Također, stavite omjer memorije i proca na 1:1 (mem. djelitelj 200 u BIOS-u).
Da bi testiranje memorije bilo što brže, stavi se napon na „high“ u BIOS-u=2.7V (ili max. na 2.8-2.9V; kod drugih poča moguće je staviti VDIMM preko 2.7V, ali na Asrocku je 2.7V max.).
Stavimo određene latencije, tipa 2-2-2-5, 2-3-3-7, 2,5-3-3-8, 2,5-4-4-8, 3-3-3-10 ili 3-4-4-10. I onda krenemo u testiranje:
ponovno krećemo od HTT-a veličine 200mhz pa dižemo polagano. Naravno, nekoj memoriji će niske latencije poput 2-2-2-5 ili 2-3-3-7 bit preniske i kompjuter se neće uopće bootat. Morat ćete ili resetirati CMOS ili samo zgasiti i upaliti kompjuter jer Asrock ima „Boot Failure Guard“ koji nakon neuspješnog OC-a vraća postavke na stare koje su radile i onda možemo bez resetiranja CMOS-a isprobati neke druge latencije). Latencije kod AMD64 nisu važne kao kod soc. A procesora, tako da je najbolje odma staviti latencije 3-4-4-8 (ili 3-4-4-10) i probati vidjeti do koliko ide na tim latencijama memorija.
Prvotno testiranje memorije se ne vrši u windowsima, već u Memtest86+. Ponekad mi se znalo desiti da sam nakon par ulazaka u windowse i testiranja memorije u windowsima sa nestabilnim latencijama ubio instalaciju windowsa i bio sam primoran reinstalirati windowse...
Kada u memtestu prođe par puta bez errora (ako vam se baš žuri, onda prođite samo test broj 5, 7 i 8 par puta), možemo reći da nam je memorija kolko-toliko stabilna. Opet, test u windowsima sa Prime-om od 8-12h je ultimativni test i onda možemo reći da je komp stabilan. Ali, preporuka, prvo testirati u memtestu, a onda u windowsima. Zlu ne trebalo....
Kada nađemo max. za 3-4-4-10 i 2.7V, zapišemo si te frekvencije (ili zapamtimo).
Kako naći frekvenciju do koje ide ma HTT?
Zapravo je ovo vrlo jednostavno. Naravno, postupci koji se moraju napraviti prije OC-anja su iste („zaključat PCI-E/AGP/PCI frekvneciju i ostalo). Sljedeće što radimo je spustiti procesoru množitelj, spustiti mem. djelitelj na 100 i povisiti latencije, smanjiti množitelj HT sabirnice na x3 (600) ili x2 (400) – ovisno koliko će ići max. HTT, napon proca možete ostaviti na defoltu (jer će procesor raditi ispod defoltne frekvencije pošto smo mu smanjili množitelj). Nakon što smo sve to napravili, jednostavno dizati HTT kolko ide (kod Asrokice sam već naveo prosjek je 300-310, max. 340-350; NF4 Ultra za usporedbu ide do max. 400-450Mhz, ali to je već ionako previše - 350Mhz je uvrh glave) i testirati stabilnost kao i u svemu drugome kad OC-amo (Super PI za brzo, StressPrime za „kvalitetno“ testiranje )
Kombiniranje dobivenih maksimalnih frekvencija procesora i memorije
Sad sljedi kombiniranje max. frekvencije procesora za neku određenu njegovu voltažu i max. frekvencije memorije. Tu se vrćamamo na ono sa početka kada ćemo možda morat smanjivat množitelj procesoru i korištenje mem. djelitelj koji nam najbolje paše. Trenutno mi se ne da sve detaljno objasnit, pa ću navesti jedan primjer kolege sa foruma:
Domy_os je testiranjem došao do zaključka da mu proc (AMD64 3000+ sa max. množiteljem 9) na defolt voltaži ide na 2500mhz, ako ne i više. On je odlučio da mu je to čist pristojna frekvencija. Znači, za postizanje 2500Mhz, njemu HTT mora raditi na minimalno 278Mhz (278x9=cca. 2500Mhz). No on ima memoriju koja ide na max. 250Mhz sa 3-4-4-10 i bilo bi mu žao radi na 200-210Mhz, kada može više.
Domy otprije zna da mu matična ide preko 300HTT i da joj je granica na negdje 340mhz-a.
Ako ostavimo množitelj proca na 9, niti sa jednim mem. djeliteljem ne možemo dobiti pribilžno da memorija radi na 250Mhz (ako stavimo mem. djelitelj na 200, komp se neće bootat jer memorija radi u 1:1 sa HTT-om i trebala bi radit na 278, a njoj je max. stabilno 250mhz; Ako stavimo mem. djelitelj 166, računicom dobivamo da će memorija raditi na cca. 230Mhz).
Domy nije zadovoljan i kreće tražiti da li sa sniženim množiteljem (npr. 8), a povišenim HTT-om (koji za 2500mhz i množiteljem 8 mora iznositi cca.313Mhz ->313x8=2500mhz) može dobit da mu memorija radi na približno 250Mhz. Vidi vraga, sa HTT-om 313mhz, množiteljem procesora 8, mem. djeliteljem 166
I to je to !
