C1 i C2 je broj grešaka nastalih prilikom čitanja medija. Taj broj mora biti što manji. Idealno je kad ih ne bi uopće bilo. Znači, što manje plavoga, to bolje. Crvenoga ne smije biti - to su nečitljivi dijelovi diska.
C1 greške ispravlja sam uređaj i uobičajene su, dok se C2 greške ne može.
Ako želite kvalitetan CD bez obzira na writer, ne snimajte nikada preko brzine snimanja deklarirane za taj medij. Dapače, često i prženje ispod deklarirane vrijednosti daje mnogo bolje rezultate.
Najjeftinije medije snimajte na 12x ili 16x, ne brže. Neki writeri lošije snimaju na 4x recimo nego na 8x. Sve ovisi. Najsigurnije je kupiti neki od brand medija, recimo TDK ili Philips Premium.
Također, brand mediji s vremenom zadržavaju svoje karakteristike, dok jeftini mediji baš i ne. Već nakon tri-četiri godine postanu teže čitljivi ili čak nečitljivi, najviše na vanjskim trakama.
Eto, do sada sam mogao samo isprobavati CDe i DVDe da li ih nešto čita ili ne. Sada vidim konkretne brojeve i slike svakog medija i sad više nema sumnje. Sad se sve vidi...