Par stvari iz iskustva,iz prve ruke...
Iskustvo nije toliko potrebno,iako to ovisi o kakvom se poslu radi.
Vazno je nac decka koji ce radit i bit ozbiljan,a ne kasnit na posao,pa nakon petka navecer u subotu bolovanje itd...
Za primjer uzimam svoju firmu...Mi smo vrlo ozbiljna firma u kojoj se takve stvari NE smiju dogadjati,prodajemo vrlo skupocijenu robu cak i za europski standard,da ne pricam kako je roba koju prodajemo (roba je tipa : sanitarna oprema,keramicke plocice,parketi,kamini,kupaonski namjestaji,armature i ostali proizvodi iz segmenta opremanja stambenih i poslovnih objekata,hotela,privatnih kuca,villa i apartmana,opremanje i pravljenje bazena...) skupa i fizicki teska,zahtjeva opreznost,njegu i brigu,jer i najmanja greska te ostavlja bez place...
Imali smu puno iskustva u 15 godina s raznoraznim deckima i iskustvo je apsolutno nebitno koliko ozbiljnost u radu,zalaganje i volja za radom,sto je danas rijetkos jer svi bi samo po kaficima isli i nista ne radili,kvalitetna radna snaga je danas iznimna rijetkost,bilo za radno mjesto skladistara ili komercijaliste,nitko ne radi kako treba,dali smo dosta ljudi ca jer si bili totalni kontraprodukt firme,ja sam preuzeo ulogu prvenstveno komercijaliste,trgovca pa i skladistara,vise vrijedim ja u svim tim granama posla nego 3 tipicna primjera danasnje mladezi.
Svaki posao se razlikuje koliko god oni bili slicni,i ne mozes uvijek koristiti iskustvo koje si stekao,okolina je drukcija,nacin poslovanja i politika firme je drukcija,princip rada i nacin rada s ljudima je drukciji...da ne nabrajam,svako novo radno mjesto je novo i prva 3 mjeseca se iskljucivo koncentriras na ucenje,uhodavanje u vec podmazani posao.
3500kn za pocetnika u bilo kojem poslu je too much,3000kn max eventualno mozes dobit u nekoj drzavnoj firmi,u privatnoj firmi nema sanse da ces imat preko 2300-400kn prva 3-4 mjeseca...
Svi govore da nema radnih mjesta i pricaju o ogromnom broju nezaposlenih,radnim mjesta ima koliko god hoces,samo ne zele svi radit,ljepse je sjedit u kaficu i zivjet od mame i tate,a nisu ni svjesni da bi sutra,kada ne bude mame i tate mogli biti gladni,a umjesto mirovine bit u ulozi onih gradskih prosjaka kojima su se jucer smijali u facu.
Mozda sam malo preduboko usao u temu i zakomplicirao stvari ali jebiga.