Dobro napisano.
Osobno onog trenutka kada sam počeo isključivati ego i priznavati da sam u krivu doživljavao sam poslije osjećaje olakšanja i recimo sreće. Vrijedi probati, čovjek kad se navikne ego se lako onda ostavi po strani i u konačnici svede na minimum utjecaja.
Što se tiče plastičnosti mozga to je istina, on se reorganizira stalno i dobro je, jer to mnogima, ali i meni, daje nadu da nisu beznadan slučaj do kraja života i da mogu postati bolji. Genetika je samo jedan faktor (hardver), ali nije odlučujući, ispravljam se u napisanom, jer tu je i "softver".