Druga vremena. U razredu smo imali dvojicu iz baš bogatih familija, a svi ostali smo dobili 50 kn mjesečno, ako i to.
Osnovna škola, svi žive unutar 500 metara radijusa, pa nije bilo tragično ako si samo ostao na onom jadu što je škola davala.
Pirat nam je bio smješten na putu između škole i pekare, i radio je pametno. Nisi mu mogao doć s ceste nit se reklamirao, nit je imao popise, nego te par puta morao dovesti netko od stalnih “klijenata”. Operirao je iz vlastitog poslovnog prostora i pravilo je bilo da ne ulazimo ako ima nekog u poslovnom prostoru. Nakon škole skupljanje novaca na hrpu pa grupno do tog lokala. Jedan ulazi, ostali čekaju. 25kn kasnije, izlazi slim kutija s kvalitetnim color printom i printom na sam disk.
Dok su oglasnik pirati našvrljali naziv flomasterom na CD, ovo je bilo najbliže originalu izgledom.
Za platinum nisam ni znao, slučajno naletio. U tom trenutku smo te igre prošli već brdo puta, pa ljudima vjerojatno nisu bile zanimljive. Gran Turismo sam to ljeto kompletno prešao. Do tad smo se izmjenjivali kod frenda