Vivarium (2019) ocekivao sam da ce biti jako glupavo dosadan, pa onda valjda zbog toga nije bio prejako. Potaknuo me na razmisljanje o zivotu, a to bas i nije dobra ideja.
Foxes (2011) vjerojatno bi bio zaboravljen da nije slican vivariumu, podsjeca me na najezdu lisica koja je bila u to vrijeme.
Platform (2019) isto me potaknuo na razmisljanja o zivotu, mracniji od vivariuma. Žpu moj mali...
Downsizing (2017) inace nemam zivce ni volje za ovakve filmove, kraj me podsjetio na to koliko nekad mislimo da idemo pravim putem, a ustvari samo nekud jurimo, nakon cega opet jos vise jurimo, a nakon toga jos malo jurenja nije na izmet i pritom ne zivimo, pa ne shvatimo da nam zivot prebrzo proleti, u jurnjavi.
Without Name (2016) tip je nakon konzumiranja gljiva u nekakvoj sumetini odlucio porazgovarati s drvecem i demonima. Nije los.
Corner Office (2022) o puknutom radoholicaru koji je jos jace puknuo, dijalog me podsjeca na neke stare romane, koje su pisali puknuti ljudi o puknutim ljudima.