Pa naravno. Pretvoriš poljoprivredno zemljište u građevinsko. Za godinu i pol imaš zgradurinu koja je prodana prije nego je bager krenuo kopati temelje a politika koja je to omogućila je već odavno dobila svoje u kuverti ispod stola.
Cestu ti nitko neće platiti. Moraš sisati proračun i ubit se godinama rješavajući imovinsko-pravne odnose i ucjene za otkup zemljišta.
Za pet godina imaš cijelo naselje s par soma mladih rezidenata od kojih svaki mora imati svoj auto uključujući i punoljetnu djecu a (proširenoj) cesti se možeš skoro nadati.
A održavanje postojećih? Njih ne možeš bilo kada nego ljeti kada nema prometa. A kad se to radi onda se odmah treba i kanalizaciju koja ide ispod i pored. Pa sad ne možeš jer su firme koje to rade već raspoređene na drugim cestama. A i ako možeš to opet košta p.k. proračun…