Priča je ipak malo kompleksnija.
Počelo je kada je (mislim) Peugeot počeo prvi masovno prodavati auto s dizel motorom. Odmah nakon toga je to učinio VW.
Naftna industrija u EU je to objeručke prihvatila iz dva razloga. Imalo se viška nafte zbog potražnje tržišta za ostalim derivatima i prirode rafiniranja pa su se lakše rješavali viška nafte a i zbog činjenice da se od ruske nafte jeftino dobiva upotrebljivi dizel.
Proizvođači automobila su digli cijene dizlima da (puno) više zarade a kupci se nisu bunili jer bi dugoročno štedjeli.
Prvi dizli su bili tromi i loše su se vozili. Tržišni udio je bio 7-15% kako gdje u EU. Multipoint benzinci su im se kasnije opasno približili po potrošnji a puno bolje su se vozili pa je prodaja dizla padala. Spasio ih je common rail u kombinaciji s turbom.
Dizli su sada bili brzi i štedljivi pa su postali atraktivniji nego ikada pa je udio dizla bio daleko veći nego ikada. U Francuskoj cca 70% u jednom trenutku. Sada su emisije postale problem iako su uvijek bile problem samo je sada daleko više tih auta na cestama.
Sada se demonizira dizle jer postaju preskupi za proizvesti zbog tretiranja ispuha. Navodno se prodaje previše dizel goriva a premalo benzina. Zbog globalizacije troši se više dizla u gospodarstvu zbog transporta svega i svačega pa se hoće to izbalansirati.
Jer ne možeš kod rafiniranja nafte proizvesti pojedinih derivata koliko hoćeš. Zna se koliko se od barela nafte dobije petroleja, benzina, nafte, mazuta… i ako trošiš previše nafte ostaje višak benzina. I obrnuto.
Treba to balansirati
